„A Balkan Noir“, prva crnogorska koprodukcija, bez pomoći države

„A Balkan Noir“, prva crnogorska koprodukcija, bez pomoći države

314
0
Podijeli

Reditelj filma „A Balkan Noir“, koji je sinoć imao crnogorsku premijeru u okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma, Dražen Kuljanin i koproducent crnogorski reditelj, Nikola Vukčević, zadovoljni su prijemom publike. Film je sniman u Crnoj Gori 7 dana, a ovo je prva crnogorska koprodukcija koja nije institucionalno podržana.

Film govori o potrazi Nine za svojom ćerkom koja je nestala prije pet godina. Samo dok gori cigareta možemo da pratimo njenu potragu za počiniocem i to kada se Nina vrati posljednji put u Crnu Goru. Osveta je ispričana u 20 cigareta.

Picerija i restoran

Nikola Vukčević koji je koproducent filma ističe da je reditelj po struci, a produkcijom se bavi sa željom da stvara nešto lijepo i da se šire krugovi, kako kaže, saboraca.

– Ovo je jedna vrlo lijepa dramaturgija i dobro skrojen scenario od starta zamišljen ne kao epski, već intimistički. On se iz scene u scenu otkriva, sloj po sloj. Sjajno je što je ovaj film koji nije za ovu vrstu publike, ipak, uspio da iskomunicira sa gledaocima. To je ono što bih se usudio da kažem da je uspjeh filma. Na drugoj strani, fantastičko je iskustvo vidjeti crnogorske glumce sa evropskom zvijezdom kakav je Johannes Kuhnke. Treća stvar koja mi se dopada je rediteljska estetika koju je Dražen izgurao od početka do kraja – navodi Vukčević.

Scenarista i filmski reditelj Dražen Kuljanin koji je rođen u Bosni i Hercegovini, a radi u Švedskoj, kaže da je na ideju da snima film u Crnoj Gori došao zahvaljujući svojim višegodišnjim ljetovanjima na primorju.

– Gledao sam ljude i pitao se zašto toliko mnogo ljudi puši mnogo cigareta. Živim u Švedskoj koja je veliki kontrast u odnosu na Crnu Goru. Onda sam došao na ideju da Šveđanku pošaljem na Balkan. Kada sam došao u kontakt sa Nikolom on je shvatio ovaj film i pomogao mi da ga napravim.

U filmu igraju domaći glumci Srđan Grahovac, Sergej Trifunović, Ana Sofrenović i Jelena Simić, a na preporuku Nikole Vukčevića.

– Dražen je apsolutno znao šta traži i u tom smislu je poslao vrlo precizne smjernice kakav glumac mu treba za koju ulogu i maltene smo na jedan usvajali glumce. Meni je sjajno kad pričam sa nekim ko zna šta hoće. Nismo puno premišljali i taj dio saradnje je bio sjajan.

Ističe da je zanimljivo posmatrati sebe iz tuđe perspektive, u ovom slučaju Draženove.

– Fascinantno je kako nas neko vidi koji je naše gore list, a otišao je. Dovoljno je daleko, a dovoljno blizu. To je bilo sa Draženovim scenarijom. Neko ko je na pola, neko ko ima svoj doživljaj nas koji nije ni švedski, ali nije ni tako daleko od toga-

Nakon sinoćnje takmičarske dokumenrane selekcije, rediteljka ukrajinskog dokumentarnog filma „Lenjinopad“, Svitlana Šimko, koja pravi indie filmove, ističe da ovaj film vodi u prošlost, sadašnjost i budućnost. Kompilacija je arheotipova i idola bivšeg Sovjetskog Saveza. Nakon Boljševičke revolucije ljudi su rušili spomenike, crkve i mijenali im namjenu, a nakon sloma Sovjetskog Saveza crkva je sve moćnija i sveštenici imaju važnu ulogu u ukrajisnkom društvu.

– Na žalost, istorija se ponavlja, posebno ako ne obraćate pažnju šta se dešavalo ranije. Djeluje mi kao da ukrajinska Vlada sada želi da izbriše istoriju i da umjesto jedne nametne novu utopiju. Bojim se da će se opet sve ponoviti. Ko zna, možda će se Ljeninovi spomenici, koji su sada sakriveni, opet pojaviti.

Austrijska rediteljka Karin Berger u svom dokumentarnom filmu „O, Fortuna“ zabilježila je tokom 25 godina svoj život samohrane majke, od rođenja njene ćerke do njenog odlaska od kuće. Film se sastoji od šest djelova, a ideju je dobila i prije rođenja svoje ćerke. Muzika igra značajnu ulogu u ovom filmu jer nema dijaloga, samo kadrovi i muzika.

– Muzika je veoma patetična i kontadiktorna je mom svakodnevnom životu koji se sastojao od čišćenja, kuvanja. Cijeli film je ironičan. Sam naslov ima duplo značenje – fortuna predstvalja sreću, a takođe može predstavljati i sudbinu, odnosno, put koji ne možemo birati.

Upoznali smo i neke predstavnike takmičarske selekcije studentskog filma. Rediteljka filma Bars, Walls Podgoričanka Sara Stijović u svom filmu dočarala je životnu atmosferu čovjeka u prostoru ograđenom zidinama i žicama, u prostoru jednog zatvora u Crnoj Gori. Kako kaže, snimanje filma bilo komplikovano, jer je bilo potrebno dobiti dozovole za snimanje.
Scenaristkinja filma „Loop“, Isidora Milosavljević ističe da film govori o ljubavi prema sebi i bližnjima i kako nas ta ista ljubav može sputati i zatvoriti i o odnosu pojedinca prema krivici.

Makedonski reditelj filma Miško Hanis Bagašov u svom filmu govori o vršnjačkom nasilju između dva dječaka kaže da je rad na filmu bio naporan jer su glumci bili premladi.
Reditelj filma „Mogu sam“, Nikola Polić, objasnio je da se njegov film bavi odnosom čovjeka prema samom sebi. Postavlja pitanje zašto ljudi koji vrijede i koji mogu nešto da urade ustvari ostanu skrajnuti i izgube motivaciju da idu dalje.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code