ANSAMBL „BOKELJI“ I NJIHOVE PJESME MUZIČKI LEGAT HERCEG NOVOG I BOKE

ANSAMBL „BOKELJI“ I NJIHOVE PJESME MUZIČKI LEGAT HERCEG NOVOG I BOKE

620
0
Podijeli

Da djela u većini slučajeva govore mnogo više od riječi, svakodnevni život dokazuje nam na svakom koraku.

Legat koji ostane iza velikih imena kulturnog i zabavnog života, svojevrstan je „bajpas” da njegovi tvorci i djela „žive” i onda kada više nisu „aktivni”.
Jednog od decembarskih dana, istaknuti novski istoričar Lazar Seferović, na svom Fb profilu napisao je: „Na danšnje veče, daleke 1966. godine dogovorili smo se da naše dugogodišnje druženje od najranijeg djetinjstva i spontano pjevanje ,ozvaničimo kao Ansambl Bokelji.Večeras su s vama još samo Stanko i Lazo…”.
Tako malo riječi koje govore i previše, a prije svega nameću pitanje : „jesmo li zaboravili „Bokelje”? Malo riječi koje momentalno vraćaju u sretno doba Novoga prije ’90-ih, i podsjećaju na stamene članove domaćeg ansambla „Bokelji”, koji su slavu Novoga i njihove Boke pronosili Evropom i na onaj najplemenitiji način dočarali „grad od skalina”.
Braća Lazar i Duško Seferović, Dragan Rakić, Svetozar Seferović, Mato Vučetić, Vitomir Sager, Duško Šarović – samo su neka od skoro 40 imena koji su svojim glasom dali osebujan pečat novskom ansamblu.
„Znate, vrlo je teško ispričati sve o „Bokeljima”, jer ne može sve stati što je bilo u periodu našeg zvaničnog djelovanja i nastupanja od 1966. do 2001. godine, znači, 35 aktivnih godina od kada su članovi postepeno “odlazili na drugi svijet”, a posebno je bilo teško nastaviti kad nam je 1996 . prvi umro, iznenada, Dragan Rakić koji je bio muzički voditelj ansambla od njegovog osnivanja” – priča za Radio Jadran član stare postavke ansambla, Lazar Seferović.
„Prvi zvanični koncert održali smo u Zelenici u parku hotela Plaža krajem 1966. godine, a registrovali smo ansambl 25. jula 1966. godine. Tada smo bili u nešto širem sastavu kojem se priključila grupa mandolina učenica Muzičke škole. Međutim, nas osmoro ostali smo trajno zajedno 35 godina (Dragan Rakić – tenor, voditelj klape, Zdravko Vuksanović 2.tenor, Duško Seferović 2. Tenor, Neđeljko Lučić (bariton), Mato Vučetić (bariton), Lazar Seferović (bas), Milivoj Perušković (bas) i Stanko Macura (bas)”.

Picerija i restoran

Ansambl je aktivno nastupao 35 godina i održao 1.200 koncerata. Za više od tri decenije karijere ansambl je snimio 3 LP ploče sa ukupno 30 izvornih pjesama iz Boke i Crne Gore, 2 audio kasete, 2 singl ploče, CD sa presjekom svoje karijere – ukupno 21 pjesma, 2 audio kasete sa 20 pjesama, video kasetu izdatu u Njemačkoj, CD za slovenačku izdavačku kuću “HELIDON” sa 7 pjesama, bezbroj TV emisija za sve jugoslovenske TV studije i radio stanice. Putovao je i nastupao u više evropskih država, a od samog početka je učestvovao u programu “Praznika mimoze”.
„Pisac tekstova bio je Duško Seferović, a autor muzike Dragan Rakić za dvije pjesme koje su bile i ostale naš hit “Zeleničke tihe vale” i “Ima jedan grad na moru”. Aranžmane je pretežno radio Dragan Rakić i ponešto Lazar Seferović. Snimili smo veoma brzo 3 long play ploče (RTB BEOGRAD) od kojih je jedna s Terezom Kesovijom i prvakinjom Beogradske opere Olgom Milošević”.
Kad je riječ o divi hrvatske zabavne scene, dvostruke učesnice Eurosonga i brojnih evropskih festivala, kao i dobitnici brojnih priznanja na domaćoj i međunarodnoj sceni, Terezi Kesoviji, ostala je u analima zajednička pjesma nje i „Bokelja” – „Ima jedan grad na moru”, nastup na skalinama podno Sat kule, a pjesma je i ekranizovana, „sabirajući” najljepše kadrove Herveg Novog.
Ansambl je više puta priredio i koncerte Josipu Brozu Titu, a pjevao je i danskoj kraljici Margaret II. “Bokelji” su više puta učestvovali na Festivalu najboljih amatera Jugoslavije i Festivalu horova u Nišu, a ostvarili su i tri nastupa na Svjetskom turističkom sajmu u Berlinu. Ansambl je dobitnik „Oktobarske nagrade” Herceg Novog i brojnih drugih priznanja za njegovanje izvornog bokeškog i crnogorskog melosa, kao i za komponovane pjesme posvećene gradu Herceg Novom i rodnom mjestu Zelenici („Pjesma Herceg Novom”, Zeleničke tihe vale”).
Bolest i smrt voditelja i tadašnjeg direktora novske Muzičke škole Dragana Rakića 1996. godine zaustavili su dalji uspon ansambla, koji je nastupao još do 2001. godine, a zatim prestao da postoji. Uspomena na 35 godina uspješnog djelovanja „Bokelja” ostala je u zapisana u monografiji koju su braća Duško i Lazar Seferović izdali pod naslovom „BOKEŠKA SAGA O ANSAMBLU BOKELJI”.
Istog dana kada je ovaj ansambl prestao da postoji njegova tradicija „oživljena” je korz MLADE BOKELJE, koji su poslije kraćeg vremena nastavili i danas nastupaju pod imenom “BOKELJI”.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code