Biljana Srbljanović: Kada političar izgovara riječ narod sjetim se Gebelsa

Biljana Srbljanović: Kada političar izgovara riječ narod sjetim se Gebelsa

2564
1
Podijeli
 

Biljana Srbljanovic drugaciji 1Sve što je očekivala publika u Herceg Novom je i mogla da čuje sinoć u Dvorani Park od dramske spisateljice Biljane Srbljanović, gošće Herceg Festa i dramskog pisca Stevana Koprivice u sesiji „Drugačiji“. O položaju i tretmanu žena u društvu i literaturi, borbi za prava LGBT populacije, o radu umjetnika, doživljaju Zapada kroz njena djela Skakavac i Amerika 2, njenom političkom angažmanu, otvoreno, resko, izuzetno zanimljivo.
Za Biljanu Srbljanović feminizam je osjećaj žene ili muškarca, kada se ženski likovi ili žene kao takve se tretiraju nepravedno.
– Kada ne želiš da kažeš da je neko osim pralje, švalje, kelnerice, kasirke, medicinske sestre, dakle zanimanja koja su tradicionalno ženska, i za koje niko ne postavlja pitanje što su ti švalja, a ne postoji muška švalja i kada ne daš imena zanimanjima koja takođe mogu da budu tradicionalno ženska kao advokatica, ministarka, onda na takav način pristaješ na to da je uloga žene u društvu i porodici uvijek ta, da ona pruža nešto od sebe, a da ona nije ta koja nešto drugo umije da pruži. Amerika se početkom 90-ih navikla da ne govori crnčuga, nego Afroamerikanac, dakle neko je kazao ne možeš tako govoriti, nego govori onako kako se govori ljudski, vremenom je ušlo u upotrebu.
Biljana Srbljanovic drugaciji 2Govoreći o svojim javnim istupima u kojima se zalagala za prava LGBT populacije, kazala je da riječ o elementarnim ljudskim pravima i da je pitanje poštenja, da se pomogne onima koji su slabiji, a oni, kako je naglasila, jesu ugroženi, ne samo fizički, te da je gej djevojkama sada teže jer „imaju mjesto samo u porno narativima“.
U njenom „Skakavcu“ otvorila je pitanje odnosa društva prema starijima i obratno, kroz paradokse lapot odnosa društva prema starijima, ali i gerontokratije, odnosno vladavine staraca koji se grčevito držeći za život, vladaju i upravljaju sistemima.
„Amerika 2“, s druge strane predstavlja pogled stranca na američki društveni sistem, koji je došao u nju da živi, kao što je to uradila autorka. Kaže, da joj se nije baš dopalo, naročito period ksenofobije i islamofobije nastale nakon rušenja kula blizankinja, iako sebe, kada je riječ o kulturi opisuje kao amerikanofila. Smatra da se posebno u svjetlu izbjegličke krize ne smije smatrati da Evropa ili Amareka imaju patent ili pravo na vrijednosti, a drugi nemaju, jer je naprosto rječ o osnovnim ljudskim vrijednostima. U tom svjetlu posmatra i odnos civilizacja, ne kroz sukob, nego prožimanje i potrebu za boljim razumijevanjem. Radikalizam po njoj nastaje u društvima u kojima narasta nemaština i korupcija i kada se stvori ogroman jaz između šačice bogatih i ogromnog broja siromašnih. Po njoj, u takvim sistemima radikalizam se brzo i lako zapati. Rješenje vidi u jačanju osnovnih ljudskih vrijednosti. Kada kako ističe, čuje političara da izgovara riječ narod, sjeti se Gebelsa, koji je govorio da kada čuje riječ kultura, se hvata za pištolj.
– Tako i ja, kada čujem riječ narod, hvatam se za pištolj, kaže Srbljanović.
Govoreći o svom angažmanu na seriji Otvorena vrata i o izumiranju ovog žanra kod nas, u odnosu na poplavu rijaliti programa, Biljana Srbljanović kaže da su rijaliti programi bili veoma popularni na Zapadu 90-ih godina, a kod nas tek sada. Budući da su trenutno na zapadu najpopularnije serije visoke produkcije, očekuje, da će se taj trend pojaviti i kod nas. Trenutno radi na osmišljavanju dramske serije od 13 epizoda, koja prati generaciju rođenih radnih sedamdesetih u periodu od njihove male do velike mature 84. do 89.godine, generaciji koja je bila topovsko meso i koja kao da nije imala pravo na mladost već je „ostarila naglo, umjesto da rasla od 14 do 19 godine, i generacija koja nije imala pravo na drugu sezonu, tako ni serija neće imati drugu sezonu.
Na svoj politički angažman, gleda kao na izazov. Po izlasku iz LDP-a, nastavila je sa individualnom pobunom za osvajanjem slobode, ušavši u niz konflikata i sudskih sporova poput onog sa rediteljem Emirom Kusturicom i Mirjanom Bobić Mojsilović.
Kroz kratak politički angažman, susrela se sa najbrutalnijim vidom seksizma, koji mediji ali i osobe iz javnog života izražavaju prema ženama političarkama, nikada prema političarima-muškarcima.
– Baveći se politikom, propagirala sam oprava manjina i ekološku osviješćenost, ali i to da femistikinje nisu neke brkate ludače koje pale brushaltere. Položaj žene koja ima šta da kaže u Srbiji je takav, da ti odmah viču evo je kokoška, svađa se. Prezirem metaforu i volim da budem direktna. Odmah se stavlja etiketa –svađalica, što se neće reći za muškarca. I napadi krenu na najniži način, krajnje seksistički.
Loš scenario ovog regiona Bilajana Srbljanović prepoznaje u nastavljanju sadašnjeg tavorenja i „ glavinjanja bez istinske kulturne revolucije“, a dobar u tome da građani konačno uzmu živote u svoje ruke i nađu zajednički imenitelj koji bi svima omogućio da žive slobodu.

1 komentar

Ostavite komentar

*

code