Đorđe Ratković sa Čela, majstor i umjetnik, pravi bicikle, tricikle…

Đorđe Ratković sa Čela, majstor i umjetnik, pravi bicikle, tricikle…

3163
6
Podijeli

Bivši radnik Jadranskog brodogradilišta Bijela, bravar Đorđe Ratković, odlaskom u penziju zamijenio je remont brodova kreativnim radom. Pored raznih predmeta koje pravi od metala, u njegovoj radionici na Čelima, odmah uočavamo dupli tricikl sa motivima bivše SFRJ i dupli bicikl.

Ono što je neobično jeste da za bicikl i tricikl nije pravio crteže, već je sve stvorio “iz glave”. Nikada ništa nije prodao, niti je svoje kreacije izlagao na sajmovima. Kako kaže, gušt mu je samo da ih pravi, u tome se pronalazi.

Picerija i restoran

Prije 40 i kusur godina sa bratom Mitrom, u Prvoborčevom BRA-LIM-u Đorđe je napravio dupli bicikl, ali bez blatobrana i detalja. Taj bicikl im se “dugo vukao po kući”, ali na kraju je završio na otpadu. Prošle godine, međutim, dosjetio se da ponovo napravi istu stvar, ali ga je povreda omela u namjeri, jer je morao da miruje 6 mjeseci. Čim se oporavio počeo je sa radovima i za tri dana ga završio.

– Konstrukcija je od dva bicikla. Kupio sam prvo jedan stari bicikl, iz 30 i neke godine. Otkinuo sam ga na pola, a drugom sam otkinuo volan i dodao jedan komad cijevi između. Dodao sam mu i staru pumpu, nogar da može sam da stoji, originalne blatobrane – priča nam Đorđe.

Na biciklu su ispravni prednje svijetlo i zadnje štop svjetlo, ostalo mu je samo da ih spoji kablom. Ispravne su mu i prednja i zadnja kočnica, popularna kontra, a na volanu se nalazi i mali kompas.
Figure od željeza počeo je da pravi prije nekih 5 godina. Tada je krenuo da pravi i tricikl, koji je, kaže, mogao da proda dosta puta, ali ne želi. Nudili su mu po 1000 eura, ali prirastao mu je srcu, pa nema para za koje bi ga prodao. Sa sjetom se sjeća stare Jugoslavije i tog vremena, a boje i motivi na triciklu ga podsjećaju na to.

– Tricikl je savršeno ispao, ali sam ga ja 5-6 puta mijenjao. U glavi sam imao konstrukciju i morao sam ga napraviti, ali sam ga i rušio. Pola dana ga pravim, onda uveče sve brusilicom isječem, jer mi se ne sviđa. Pa sutra ponovo… pa mi se nešto svidi, nešto ne. To što mi se svidi ostavim, ovo drugo opet brusilicom… Trebalo mi je za njega 20 i nešto dana. Ovo drugo sam završio sa tri – priča on i dodaje da mu je u planu da napravi dupli bicikl za djecu.

Kaže nam da mnogi ugostitelji vole kad im dođe i ispred lokala ostavi tricikl, jer lijepo ga je i zanimljivo vidjeti, pa ga ljudi fotografišu. A omiljeno mjesto mu je na Staru banju u jednoj kafanici.

Ukrasna metalna kolekcija

Njegovo dvorište krase razni predmeti od metala, poput glave „jedne gospođe“ koju je napravio od šerpe, posude za salatu i malo kabla. Tu su i Pink Panter i roda, napravljeni od komada stare ograde, ali i improvizovana klupa sa tegovima, koju je napravio sinu. Od gvožđa je napravio i velikog leptira.
Pored predmeta od metala, Đoko u svojoj kolekciji ima i dvije makete koje je napravio od šibica: tvrđavu Španjola i dok iz Jadranskog brodogradilišta sa brodom. Dok je napravio kada je ležao bolestan. Za to mu je trebalo 5 hiljada šibica.

– Morao sam da ih palim, da bi bile crno-bijele. Onda sam ih ređao kontra, da bude jedna crna, jedna bijela strana. Tako se one i slažu, da bi ljepše djelovalo. Trebalo mi je 20 dana da napravim dok i brod, ali nekim danima sam radio i po 15 sati, do ponoća. Ustajao bih u 6 ujutru i nastavljao – sjeća se Đoko.
Dok i brod su postavljeni kartonom, na koje je lijepio šibice. Isti princip koristio je da izgradi maketu Španjole. Pošto je radio u Brodogradilištu, zna u detalje kako je dok izgledao, zbog čega mu ni za to nije trebao crtež. Kao i ni za maketu Španjole, pored koje prilazi svaki dan.

Jedan od najboljih radnika Brodogradilišta

Đorđe je već 5 godina penzioner, a kako nam je ispričao, kada je početkom 2000-tih zatražio da napusti radno mjesto, u Brodogradilištu mu nisu dozvolili, jer je bio jedan od najbojlih radnika. Za taj uspjeh je i dva puta bio novčano nagrađen.
– Javio se ja tada da napustim radno mjesto, ali mi nisu dali. Rekao mi direktor tadašnji: „Kako ja da pustim zlatnu koku?“, a ja mu kažem: „Ma kakva zlatna koka, ja sam više stari kokot“ – kroz smjeh zbori Đoko. U Brodogradilištu je nakon toga ostao još 13 godina.

 

I danas je ovaj Novljanin jedan od vrijednih, nadarenih i kreativnih žitelja, nemirnog stvaralačkog duha . Niišta nije napravio da bi unovčio, a bogatiji je i sretniji zbog svega što je svojim rukama stvorio.

6 Komentari

  1. МА је ли то онај Ђока (а НЕ Ђоко!!) с којим сам играо кошарку у тиму далеке 1973/74-е кад је Горња школа побиједила Доњу на Карачи?? Нас 5 са САМО једном замјеном: Жорж, Туна, Шабо, Нено, ЂОКА и ја; док су они имали комплетну резервну екипу … Након те побједе смо даље “средили” екипу из Зеленике “Илија Кишић”-школе.

  2. Ko nema talenta zaludu ga je plaćat i birat.Kad bi netalentovani znali da prepoznaju talentovane svako bi radio samo ono za što je nadaren i svi bismo bili sretni.Svak se rodio za nešto i ima svoj zadatak u ovome životu,ali mnogi ne potrefe,ili su rođeni da prave drugima probleme,danas voda,sjutra put…..

    6
    1

Ostavite komentar

*

code