FOTO: SUVOMEĐE KAO DIO GRADITELJSKOG NASLIJEĐA TREBA OBNOVITI KAO ŠTO TO ODAVNO...

FOTO: SUVOMEĐE KAO DIO GRADITELJSKOG NASLIJEĐA TREBA OBNOVITI KAO ŠTO TO ODAVNO RADE U EVROPI

76
0
Podijeli
 

Protekla tri dana oko planinarskog doma „Za Vratlom” (1160 m) na Orjenu posjetioci su mogli vidjeti neobičan prizor: gradilište bez zvuka bagera, vibracione bušilice, teških kamiona, miješalice, čak i bez betona, tog neprikosnovenog vladara današnje gradnje.

Planinarski klub Subra i njen najaktivniji član Željko Starčević organizovali su radionicu o tehnici gradnje suvomeđa. Gost-predavač bio je novinar-publicista Mašo Čekić.
Starina Aleksandar, Leso Mandić polaznicima radionice pokazivao je tehniku ovog starog zanimanja koje je praktično izumrlo. Zidar po struci, aktivan i sa svojih 84 godine. Sjeća se da je na području Vratla bilo nekada 15 katuna, više hiljada grla stoke i pejzaž je drugačije izgledao.
– Niđe lista na bukvi nije moglo ostati od stoke. Nije bilo vode, gonio se led iz jama i stoka pojila. Nekada su bila gola brda. Nije se tada zidalo u malteru, tako da su naša cuvna i kolibe u suvomeđi, vjetreni mlin na domaku Kruševica…Bez suvomeđe se nije moglo živjeti, a danas je najlakše zamutit mješalicu i uvalit kamen u beton – priča Leso.
Na podatak da EU finansira projekte zaštite suvomeđe u susjednim državama, kaže da Evropljani bolje vide nego mi i nada se da će pomoći i Crnoj Gori.

STARČEVIĆ: SUVOMEĐE MOGU POSTATI SAVREMENI NAČIN POIMANJA PROSTORA

Diplomirani arheolog, domaćin radionice, Željko Starčević objašnjava da je suvomeđa ustvari dobro razrađen način gradnje koji je omogućio u ovim našim krševitim krajevima da se svaka stopa zemlje iskoristi, da se opstane u teškim prirodnim uslovima.
– Maškin, poluga i zidarski čekić, sasvim su dovoljni da uz mnogo rada i strpljenja nikne suvomeđa i ujedno oslobodi se kamena neki novi plodni dolac. Moja uloga bila je da pokušam okupiti što raznolikiji skup volontera kako bismo objedinivši snage ukazali javnosti, kako ovim slovom, tako i djelom, na terenu, da suvomeđe mogu i moraju ostati, ili postati, dio svakodnevice, savremeni način poimanja prostora i održive gradnje, jer one su upravo to: pravi primjer održive gradnje koja ne troši prirodne resurse, obavlja osnovnu zadaću i krasi pejzaž – priča Starčević.
Kamen i kamena gradnja ubrzano nestaju iz naših urbanih, ali i iz ruralnih sredina, a oni predstavljaju sponu sa hiljadugodišnjom istorijom i tradicijom mediteranskog kulturnog kruga. Čak i pod hipotetičkom pretpostavkom da ta zaostavština nama više nije potrebna, imamo evidentno interesovanje EU za ovu tematiku, zaštitu i turističku valorizaciju.
– Pogledajmo samo primjer Istre koja je povukla ne mala novčana sredstva iz evropskih fondova prepoznajući značaj svoje tradicionalne suhozine gradnje. Istarski kažun, nekadašnja prosta pastirska kamena kućica, danas je postala cijenjeni simbol toga kraja i predmet mnoštva projekata usmjerenih na njenu obnovu, pa i gradnju novih. Sličan tip gradnje postoji u tragovima i kroz Boku, pa čak i na Orjenu, ali je nedovoljno proučen i široj javnosti potpuno nepoznat i nevalorizovan – ističe Starčević.

ČEKIĆ: SUVOMEĐI DATI KULTURNU I TURISTIČKU DIMENZIJU

Istoriju suvomeđa u Boki Kotorskoj, ali i puno šire, dobro zna gost – predavač na radionici, tivatski novinar i publicista, Mašo Čekić. Godinama ukazuje na značaj ovog naslijeđenog tipa gradnje, tipičnog za cijelu istočnu obalu Jadrana i njegovog planinskog zaleđa. Obišao je cijeli ovaj potez, sve do Istre i zna koliko naši susjedi upiru snage da suvomeđu izvuku iz sfere istorije i daju joj, uz ostale, kulturnu i turističku dimenziju. Crna Gora je u odnosu na Hrvatsku u velikom zakašnjenju, ali više brine još uvijek nedovoljna pažnja koju nadležne institucije poklanjaju ovoj tematici.
Zato mu je bilo zadovoljstvo da bude predavač na radionici na Orjenu, jer se 20-tak godina na neki način bavi suhozidom ili suhomeđom, koje su u našim, bokeljskim uslovima, neka vrsta “zamrznute prošlosti”.
– Ona svjedoči o poršlosti naših predaka i o tome kako su živjeli i radili,a nije pod zaštitom u Crnoj Gori. Nije ni kulturno dobro, u poplavi tih dobara svuda u svijetu – kaže, Čekić, tvrdeći da bi suvomeđa trebalo da postane spomenik kulture.

POLAZNICI GRADILI I UČILI

Na radionici je bilo i podmlatka, pa tako najmlađi učesnik Andrija Starčević kaže da je uživao baveći se gradnjom suhomeđe.
Iz Podgorice na radionici je bila i studentkinja Nina Lončarević kojoj je ovo prva radionica o gradnji na prirodan način. To nju jako interesuje, s obzirom da na Metalurško-tehnološkom fakultetu studira na smjeru zaštita životne sredine i oduševljena je kako predavanjima, tako i praktičnim radom.
U protekla tri dana 15 volontera je obnovilo i dovršilo suvomeđe oko planinarskom doma „Za Vratlom” koje su planinari u više akcija podizali počevši od sredine 90-ih, pa sve do danas. Izgradili su dvije potpuno nove, tako da su dobijene tri terasaste njive na kojima planiraju organski uzgoj autohtonih jestivih biljaka i čajeva.
Na kraju radionice predsjednik PK Subra, Duško Avramović, je svim učesnicima uručio diplome, a Mašo Čekić je dobio i sertifikat za organizaciju rođendana na najvišem nivou (1160 m – visina planinarskog doma).
PK Subra namjerava da nastavi u istom smjeru i da tokom ovog ljeta izvede makar još jednu sličnu radionicu, a prva će biti organizovana kod planinarskog doma Orjen sedlo.
Podršku za ove radionice tradicionalne gradnje daje kompanija Adriatic Marinas – Porto Montenegro iz Tivta, koja uviđa njihov značaj za formiranje turističke ponude bazirane na očuvanom antropogenom pejzažu i učenju lokalnih tradicionalnih vještina.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code