Ima ribe, nema ribe: Jedina fabrika na otvorenom, uzburkanom moru, ipak, radi

Ima ribe, nema ribe: Jedina fabrika na otvorenom, uzburkanom moru, ipak, radi

3297
9
Podijeli

Gazdovanje i korišćenje priobalnog područja Crne Gore ne odvija se na najbolji način, jer se svi raspoloživi kapaciteti koje nam je podarila priroda ne eksploatišu ravnomjerno, ocijenio je diplomirani inženjer agronomije iz Herceg Novog, Miloš Marković.

milos-markovicOtkako se penzionisao  prije 18 godina, Marković kućni budžet dopunjuje uzgojem povrća i ribanjem. Svoju ljubav prema ovim nimalo jednostavnim granama privrede, želi da prenese na mlade. Ujedno apeluje na nadležne institucije da obezbijede što je više moguće podsticajnih mjera za postojeće, ali i buduće poljoprivrednike.

U Boki su danas  ugrožene  riblje vrste, njihovo je prekomjerno izlovljavanje i neophodan je intenzivniji inspekcijski nadzor ulova, kaže Marković:

– Ovdje mislim na uzgoj marikulture – ribe i školjki, što je u Boki izuzetno povoljno, kao i izlovljavanje plave ribe koju ne koristimo koliko bi trebalo. Crna Gora od zemalja na Mediteranu, jedna od onih koje najmanje koriste ribu za razliku od Italije ili drugih susjednih zemalja gdje je iskorišćenost desetostruko veća, podsjeća Marković. Kod nas se otprilike troši 5-6 kg ribe po stanovniku godišnje, dok je taj prosijek u Italiji oko 50 kg.

Ribarstvo posebnu ulogu igra u ugostiteljstvu, jer se naročito na primorju, restoranska ponuda ne može zamisliti bez ribljeg menija. U Dubrovniku su, kaže Marković, nekada govorili: “Bolje nam je prodat’ kilo jastoga nego hiljadu ćevapa“:

– Uloga malih ribara je veoma značajna, jer oni svakodnevno donose na pjacu svježu ribu, koje ne bi bilo bez njih. Takođe, oni love kvalitetnu bijelu ribu koja je izuzetno cijenjena u turizmu, tako da cijela turistička ponuda dobija na važnosti, smatra on.

images_slike_razno_ribanje2 Ribe je sve manje, a zabrinjavajuće  je što je sve manje autohtonih vrsta, kao što su jastog, kernja i logrinja. Boka je bila jedno od najvećih mrijestilišta jastoga na Jadranu, a ta je vrsta sada ugrožena, skoro dovedena do istrebljenja. Rijetkost je da se ulovi veći primjerak od kila – dva. Prodaju se samo manji, od po 200-300 gr, što posluži ugostiteljima čisto da bi to imali u ponudi. Kernja je takođe skoro istrijebljena, a nastanjena je stalno u istom dijelu akvatorija. Većih primjeraka nema, uglavnom je riječ o malim primjercima, koji su možda zakonom i zabranjeni za izlov – priča Marković.

On dodaje da ne postoji adekvatna lovočuvarska služba za kontrolu ribolova u Boki, a za to su, kako smatra potrebni stručni, obučeni ljudi, primorci, koji dobro poznaju ovaj akvatorijum.

images_slike_ilustracija_ribari_more_koca– Neki dan je dr Joksimović iz kotorskog Instituta za biologiju mora govorio o smanjenju ribljeg fonda u Jadranu, i kazao da naša mala flota ne može toliko da ga ugrozi. Saglasan sam s tim kad je riječ o plavoj ribi i migratornim ribljim vrstama, ali nedostatak autohtonih vrsta ribe je rezultat nedostatka permanentne i stručne inspekcije na moru, mišljenja je Marković.

Pomenute riblje vrste trebalo bi zaštititi kao nacionalno dobro i prema njima uspostaviti posebnu vrstu zaštite jer je riječ o ribi izuzetnog kvaliteta, smatra naš sagovornik. Razlika između ovih vrsta iz našeg mora i drugih je prije svega u ukusu, a kasnije i u cijeni.

Malo je i onih koji žele  da se bave ribolovom, kojeg još zovu “fabrika na otvorenom, ali uzburkanom moru”.

– Ribarstvo je grana privrede koja oduzima mnogo vremena dok se sve pripremi za lov, zatim sam lov po hladnom i uzburkanom moru, zbog čega su ribari prinuđeni da veći dio dana i noći provode upravo u ribaricama ili privezištima. Ribarska flota Crne Gore mala je i dotrajala, što je poseban problem za novske ribare koji nerijetko otplove 14-15 milja od obale da bi napunili kašete.

Za profesionalno bavljenje ribolovom, ribaru-početniku, uz neophodno ogromno poznavanje ove privredne grane, potrebno je između 15 i 20 hiljada eura, kako bi nabavio barku, mreže, opremu i slično.

Mjesta uz obalu gdje se riba mrijesti devastiorana su nasipanjem zemlje koja ostane poslije izgradnje objekata, ali i raznim deponijama, gdje, nakon obimnijih kiša, dolazi do slijevanja u more. Ipak, uz sve to, u posljednje vrijeme pojavile su se neke riblje vrste koje su prirodni indikator čiste morske vode, kao što su palasture i riba crnelj.

Marković smatra da bi inspekcija ubuduće trebalo da obrati više pažnje na ono što se ulovi, nego na to da li ribari imaju uredno plaćene ribarske dozvole, ukoliko se želi čuvati i obnavljati riblji fond:

– Recimo kad je riječ o kernji konkretno, to je izuzetno tražena riblja vrsta, i onda podvodni ribolovci, “ubiju” velike primjerke riba kad su u mrijestu. Jer, jedna kernja od 15 kg može da “baci” hiljade jedinki, međutim, kad se ubije, nema više “matice” koja proizvodi mlađ. Isti je slučaj sa jastozima i logrinjama i tu je prijeko potrebna zaštita, smatra Marković.

Takođe i  stroge kazne trebalo bi da postoje za ribare koji nemaju propisanu veličinu oka na mrežama, tj. za one u čijim je kašetama ulovljena mlađ.

9 Komentari

  1. To je U Australiji regulisano..zna se koliko komada maze da se ulovi zavisno od vrste Recimo naps troje podje Sa brodom svi imamo Dozvole za ribanje Sa pm.voilà Ali nezavisno od toga cijelo plovilo smije uloviti samo 2 Djufish…a onda zavisno Po vrsti rib..Kazne Su ogromne..u vrijeme mrijesta nema love odredjenih vista..zatvor I do $400.000 a sada Sa Dronom moze dosta da se vidi




    0



    0
  2. Nemogu se sprijeciti i rijesiti ubistva ljudi koja se desavaju u sred dana a imamo ogroman broj policajaca po broju stanovnika,a kako spreciti ubistvo kernje na dnu mora sve i da imamo lovocuvare.




    0



    1
  3. Slazem se sa ostalim pojedincima ovih komentara al dodao bi da se slazem Sa Milosem Markovicem u dosta toga treba se obratit tome da se sacuvaju ribe pune ikre a ne ih lovit jel nasim sinovima i drugima nece ost ni jedna riba u nasem moru osim Mackulja i spareva i njima se blizi kraj .Kad spadnemo na njih onda cemo njih prodavat cjenom ko sto sad prodajemo primer Brancina .U nasem zalivu TREBA INSPEKCIJA I DA SE ZNA RED .Tako jedino cemi sacuvat ribu .




    1



    0
  4. Zamisli te drumski saobracaj bez saobracajne policije
    takvo stanje nazalost postoji na moru.Neophodni su
    mladi i obuceni ljudi koji se ribarskom inspekcijom bave 24 casa
    kao i angazovanje svih pravih profesijonalnih i sporckih ribara
    za uzpostavljanje reda na moru kako bi i buduce generacije
    mogle da imaju koristi od mora.




    1



    0
  5. Pitam se kada ce primorci svatit da su oni jedini koji mogu da zastite riblji fond i ribarstvo kao prirodnu granu.Ljudi koji dolaze na odmor
    i bave se ribolovom kao hobijem,imaju daleko bolju opremu i tehniku
    za izlovljavanje.Nema vrste krilovova koji nije od domacen.
    U koliko to profesionalni ribari to jest oni koji zive od mora ne shvate
    i ne podignu svoj glas prjeti im ribolov u BUNARU kako je to reko
    Lubin….




    1



    0
  6. Kad bi svi samo mjesec dana sav svoj ribo materijal bacali na otvoreno van zaliva bilo bi vidno bolje a da nepricamo vise mjeseci ili da se postuje mrijest te riblje vrste dje bi nam kraj bio ovako kante mreze parangali vrse dinamit ronioci i jedni i drugi ljudi pa okle vise probudite se ili slijedi bunar




    1



    0
  7. Poznato je da je u ocjeni o napretku CG u EU integracijama najgore ocjene dobilo ribarstvo.Uzroci su svakome jasni ko se bavi ovim . Par ljudi koji su iz Herceg Novog i kojii gledaju iskljucivo svoj interes,od toga da zive na osnovu onog sto zakuce od ministarstava,pa do upotrebe ribarskih brodova za sve osim ribolova, su uzrok sto cijela drzava i ribari placaju cijenu.Novi stari ministar Simovic to odlicno zna ,pa da vidimo sta ce uraditi.Napadi pojedinaca iz Novog na ministarstva i na Danijelu Stolicu nemaju veze sa istinom.I ovaj tekst je napravljen da bi neko sjeo u stolicu ribarskog inspektora.




    1



    0

Ostavite komentar

*

code