In memoriam: Petar Janičić, deset godina ćuti novinarsko pero

In memoriam: Petar Janičić, deset godina ćuti novinarsko pero

2190
9
Podijeli
 

petar janicic 030316 1Na današnji dan, 3. marta, prije deset godina, u bolnici u Meljinama, preminuo je dugogodišnji novinar i publicista Petar Janičić. Svi koji su poznavali ovog vrijednog, plemenitog i mudrog čovjeka, čuju i danas kako “škripi” njegovo pero, kako odzvanjaju njegove riječi i zrači njegov osmjeh. Da ne povrijedi, a da kaže sve što treba, da govori i kada ćuti, da tačno uoči i razabere, da istakne svačiju vrlinu, a ublaži manu, niko nije umio tako kao Petar Janičić.

Rođen je 15. jula 1942. godine u Broćancu kod Vilusa, osnovnu školu završio na Petrovićima, u Nikšiću petogodišnju učiteljsku školske 1961/62. godine, a studije u Mostaru na grupi srpskohrvatski jezik, jugoslovanska književnost i istorija 1967. godine. Bio je uvijek među najboljim đacima, a u studentskom indeksu prosjek ocjena 9,8.

Radni vijek je započeo u OŠ “Dragan Kovačević” u Nudolu kao nastavnik srpskohrvatskog jezika, potom u OŠ “Ilija Kišić” u Zelenici. Uvijek omiljen među učenicima i kolegama. Ali, pomalo i boemskog i istraživačkog duha, privlačilo ga je sve više novinarsko zanimanje. Tako je od 3. marta 1977. godine postao dopisinik “Borbe”, kasnije i “Naše Borbe”.

petar janicic 030316 2Pero je punih 18 godina bio urednik biltena Filmskog festivala u Herceg Novom, a nekoliko godina i Biltena festivala “Mojkovačka filmska jesen”. Povremeno je pisao i za “Pobjedu”, “Karampanu”, novosadski “Dnevnik”…
Bio je glavni i odgovorni urednik glasila hercegnovske privrede, “Naš list”, od 1981. do 2000. godine, kada je list ugašen.

Bio je i stalni dopisnik nezavisnog dnevnika “Vijesti” od prvog broja (septembar 1997). Posljednji tekst u “Vijestima” objavljen je na dan njegove sahrane. Umjesto in memoriama, Balša Brković je uz “Pozdrav dragom gosparu, prijatelju i kolegi” objavio Perov tekst “Plemenita gospa Jelena Balšić i mala crkva manastira Savina”, u rubrici Kultura.

petar janicic 030316 3Novinarski posao zahtijeva mnogo odricanja, danonoćnog rada, odsustvovanja. Ali, Pero je, kao malo ko u ovoj profesiji, uspio da sačuva topli porodični dom. Budno je pazio to jedino sigurno utočište. Brižan sin, suprug, otac, brat, za ne povjerovati. Ali i dobar i odan drugar.
Kod Janičića su vrata uvijek bila širom otvorena. Perovi prijatelji znali su da u njegovom domu mogu biti slobodno ono što jesu. Doći u podne, u ponoć, kad god. ”Teferičilo” se do zore, zbijale šale uz čašicu, vodili intelektualni razgovori i prepirke, krojile velike misli i ideje… Pero i njegova Vida, provodili su tako i sa prijateljima mnoge srećne trenutke. A sreli su se u prvom razredu Učiteljske škole, bili najbolji drugari, polagali istog dana svaki ispit na studijama u Mostaru. Srodili se i imali isti pogled na život i svijet. I srećnu porodicu. Čak su rođeni u istom danu.
Prerano je Pero otišao u sjećanje. Nije doživio da uživa još malo u radostima i uspjesima svoje djece i unučadi u toplom porodičnom gnijezdu. Da se odmori od odgovornog i napornog posla i bezbrižno druguje sa prijateljima. Nije se dalo. Ali, ostala su divna sjećanja i uspomene. I sada Pero živi u srcima njegove porodice, prijatelja i kolega.
Posjetiće i danas njegov grob u rodnom Broćancu, pokloniti se njegovim sjenima. Večeras u 18 h u Muzičkoj školi, u Starom gradu, hercegnovski novinari prirediće “Veče za prijatelja” posvećeno Petru Janičiću.

9 Komentari

  1. E, moj Pero, baš je ovaj život neobičan.
    Ovaj tekst o tebi vrati me pola veka i nešto više unatrag, kada se posle povratka iz JNA, zaposlih kao nastavnik u Petrovićima. Između ostalih učenika beše i ti, za mene Pero Savin, jer ti je otac stradao u ratnom vihoru. Na Ivanovoj strani, koju su tada cenili kao pogrešnu.
    Pero sa svojim kotrljajuićim “r” odmah se sprijatelji sa mnom. Odličan učenik, ljubopitljiv, traži više nego mu nudi škola, odgovoran, jer ga život nije mazio. Radoznao do beskraja. Stalni gost moje, tada još skromne biblioteke, ali bogate za naše prilike. I ništa u njoj nije ostavljao, sve je prošlo kroz njegove ruke i glavu. Spreman da diskutujemo o knjizi, koje inače čuva i uredno vraća.
    Onda nastavismo te letnje susrete dok je bio u učiteljskoj školi. Sada već i on meni nudi ponešto novo. Onda mu pogibe brat Milorad. Davao sam krv u pokušaju da ga spasemo, pa nas to nekako još više zbliži.
    Pogodi ga kao teška uvreda kada mu partijski pravovernici narediše da briše očevo ime sa porodičnog spomenika. Tada mu izjaviš saučešće za oca, kao sopstvenu pobunu za takav postupak. Dugo sam menjao poslove, radio na raznim mestima. Još čuvam njegovu čestitku “Dabogda iduće godine bio – veterinar”. Nisam postao veterinar, a mislim da je to bila godina kada sam diplomirao žurnalistiku i ustalio se na novinarskom poslu. Osamdesetih godina moj sin ode sa svojim vrtićem na ljetovanje u Herceg Novi. Pero ga odvede kod svojih, tačnije to su uradila njegova već odrasla deca, a on meni posla poruku: “E, vidiš, u ovome sam bio bolji od tebe, moja deca su već odrasla. Šta si čekao ovoliko!? Ali, bolje ikad nego nikad!”
    A onda u novinama pročitah da je otputovaoi u večnost. Preselio se u sećanje. Piše u nekim nebeskim novinama.
    Ode mi suza za njim. Mojim đakom, prijateljem, kolegom.
    A danas, evo opet, ovo prisećanje na te davne dane izmami mi staračku suzu. Ne zato što sam sve bliže tome da se pridružim Peru, nego onu suzu za dobrim čovekom i prijateljem. Perom Savinim.

    0
  2. Sa ovim časnim i dobrim čovjekom sam prijateljevao i sarađivao godinama. Slava mu!

    0
  3. Tako je poštovani uredniče,da se nikad ne zaborave divni ljudi koji su obilježili dio našeg života.Bilo je sjajno poznavati Pera Janičića,koji je nesebično prenosio na nas,mlađe generacije,kulturu i plemenitost.Vida,Bobo i Jadranka nek se ponose.

    0
  4. Ovo je gest za svaku pohvalu i najbolji tekst objavljen na ovom portalu. Ljudima koji su ga znali i živjeli u njegovom vremenu, nemoguće je vjerovat da će se ikada više ovakva ljudska veličina i intelektualna gromada pojaviti na hercegnovskoj sceni.

    0
  5. …Svaki čas koji je održao je bio maksimalno planiran,ispunjen i koristan.Ni jedan nijesmo nikad izgubili.Bilo je još takvih nastavnika,ali njihovi mnogi sljedbenici nijesu ništa od njih naučili.

    0
  6. Petar Janičić je moju generaciju učio pismenosti.Ne znamo koliko smo naučili,ali se mnogo razlikujemo od današnjih učenika.Njegov glas koji odzvanja učionicom me još prati,a dosta je davno bio naš nastavnik,nekih šezdesetih….

    0

Ostavite komentar

*

code