In memoriam: Tridesetogodišnjica smrti Aleksandra Aca Prijića

In memoriam: Tridesetogodišnjica smrti Aleksandra Aca Prijića

646
1
Podijeli
 

aco prijicPoznati crnogorski i jugoslovenski slikar, naš sugrađanin, akademik Aleksandar Aco Prijić umro je prije 30 godina, 5. februara. Pripadao je prvoj generaciji posljeratnih crnogorskih slikara.
Prijić je rođen 1920. godine u Tivtu. Slikarstvo je učio u ateljeu Petra Lubarde i Mila Milunovića. Sa Filipovićem i Berkuljanom je osnovao prvu likovnu grupu u Crnoj Gori – „Trojica“. Bio je jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik ULUCG i ULUJ-a.
Tokom pedesetih godina je radio u Odjeljenju kinematografije Ministarstva prosvjete, bio osnivač i prvi direktor Muzeja NOB-a,direktor ansambla „Oro“ na Cetinju. Dao je veliki doprinos osnivanju Umjetničke škole u Herceg Novom, učestvovao u osnivanju Umjetničkog paviljona u Titogradu. Prijić je bio osnivač i dugogodišnji direktor Moderne galerije u Podgorici.
Dobitnik je Trinaestojulske nagrade 1961. i 1965. godine, nagrade AVNOJA za slikarstvo i mnogih drugih.
aco prijic Morske dubineAleksandar Aco Prijić imao je preko 20 samostalnih i učestvovao na preko stotinu grupnih izložbi. Njegov slikarski opus je preko šesto umjetničkih slika u tehnici ulje na platnu, pastel, tempera. Bavio se i primjenjenom umjetnošću, mozaikom, novinskim ilustracijama, karikaturom. Njegovi radovi se nalaze u muzejima, privatnim galerijama i kolekcijama širom svijeta.
Po riječima likovnog kritičara M. Topolovačkog, govoriti o slikarskom djelu Aleksandra Prijića znači povezati njegovu snažnu ličnost sa tvrdokornim crnogorskim pejzažem i morem koje po njegovim ivicama rezbari jednu novu, suptilniju i čulniju poeziju… Jer, Prijić je Crna Gora, a njegovo slikarsko platno portal magije koji krasi jedan nacionalni folklor.
“Družiti se sa Aleksandrom Prijićem značilo je neprestano kretanje, traganje, uznemiravanje, stalni prkos, trajno nemirenje sa postojećim, vječito nezadovoljstvo postignutim, protestvovanje i protiv onoga što vam je drago, što duboko u vama živi, onoga čemu težite i za čim čeznete, jer želja je da bude još bolje, još savršenije, uspješnije. Pored Aleksandra Prijića se nije moglo biti miran ni u kući, toplom porodičnom domu niti u ateljeu. I dok je stvarao on se suprostavljao, inatio se i protestvovao.
aco prijic Pogled sa OrjenaPored Acike nije se moglo biti miran ni tokom šetnje parkovima, niti na ulici, smetala mu je slomljena grančica na stablu, razbijena ili neispravna telefonska govornica, prljava ulica, pocijepani plakat, nije dozvoljavao mir ni na sastancima i sjednicama, čak ni u skupštinskim salama, pa ni na učenim raspravama u Akademiji nauka – uvijek je mislio svojom glavom, imao svoj stav, neprestano je težio da postojeće mijenja novim, boljim, drugačijim.
Malo je ljudi sa toliko žara i pepela istovremeno, toliko suprostavljanja, energije i mudrosti, lucidnosti, ljubavi i žuči, prkosa i nježnosti, ideja i zahtjeva, sa toliko afirmativnog poleta i negatorske žustrine – kakav je bio Aco Prijić.
On je iznjedrio čitavu plejadu crnogorskih likovnih umjetnika. Bio je i noćobdija, ali i predan društveni radnik. Čitavog sebe je ugradio u društveni, posebno umjetnički život Crne Gore – osnovao je mnoge umjetničke institucije i likovne manifestacije. On je temeljnik i stožer sveukupnog crnogorskog likovnog života.
aco prijic Predio sa Skadarskog jezeraI po stvaralaštvu i po idejama i po organizatorskim sposobnostima, a naročito po prijateljevanju i nesebičnom davanju sebe darovitim umjetnicima i umjetnosti, po neprestanom nemiru, ličnost Aleksandra Prijića je neponovljiva.”
(Lale Novičin Brković,Pobjeda 1988.)
“Meni, onda, a i danas, Prijić je bio pojava i među slikarima i među pjesnicima i među boemima. Patio je dublje, govorio slobodnije.
Volio je da pomaže. Pomagao je mlađima i starijima. Pomagao je i mene i mnoge moje drugove, a da nije osjećao da to čini. Volio sam takvog Aleksandra Prijića, takvog ga pamtim i takvog sam ga zapamtio. Aco Prijić, slikar i čovjek.
aco prijic Crveni kokotDanas njegovo ime i njegovo djelo čini čast crnogorskoj kulturi. A prije dvadeset godina, jedan bezimeni mladić pisao je u “Pobjedi” da, kad bi kojim čudom nestala ova kraška zemlja i njeni ljudi, a kad bi kojim čudom u tom čudu, preživjele slike Aleksandra Prijića, da bi se ta Zemlja i ti ljudi pronašli na njegovim slikama.”
(R.Jovović,Pobjeda 1988.)
Prijićevi radovi iz porodične kolekcije danas se mogu vidjeti u njegovoj galeriji u Starom gradu. Godine 2011. obilježeno je 50 godina od osnivanja Moderne galerije u Podgorici izdavanjem monografije njenog osnivača, Aleksandra Aca Prijića. Zainteresovanoj javnosti je dostupna u elektronskom obliku na ovoj adresi.

1 komentar

  1. Sramota je da ovaj covjek nema ulicu u gradu kojiem je posvetio zivot,svoje djelo i svoju porodicu,sta god ko mislio o socijalizmu on je bio covjek koji je svoj zivot posvetio umjetnosti na ustrb svoje porodice i svega sto nosi teret drustva.Danas je lako pricati.Trebalo je onda raditi u korist umjetnosti,umjetnika i boema.Sjor Aco je bio sve to.I nadasve GOSPODIN,namjerno velikim slovom.

    0

Ostavite komentar

*

code