“Likovno nebo iznad Herceg Novog”: Posveta školi i zemlji koje nema, ali...

“Likovno nebo iznad Herceg Novog”: Posveta školi i zemlji koje nema, ali vizija traje

981
0
Podijeli
 

lazo promocija 0704 1Koliko je za crnogorsku kulturu i umjetnost važno djelo “Likovno nebo iznad Herceg Novog”, autora Lazara Seferovića, govori sama promocija u Dvorani Park, koja je sinoć okupila najeminentnije istoričare umjetnosti, profesore, stručnjake i naučne autoritete zemlje: Ljiljanu Zeković, Petra Ćukovića, Slobodana Boba Slovinića, Anastaziju Miranović, Bogdana V. Musovića, Zdravka Vučinića, Minju Kusovac, Vujicu Ognjenovića. Pored njih, promociju su svojim prisustvom uveličali pjesnikinja Bosiljka Pušić i dramski pisac Stevan Koprivica. Pedsjednik Skupštine Opštine, Andrija Radman je u ime pokrovitelja pozdravio skup i zahvalio Seferoviću na novoj knjizi uz želju za dug i krepak život.

Za Stevana Koprivicu publikacija je svojevrsna posveta Herceg Novom i jednoj zemlji koje više nema, ali koja je imala snage da u poslijeratnim vremenima na jednom mjestu okupi mlade talente, petnaestogodišnjake i šesnaestogodišnjake, koju su kasnije, svojim umjetničkim djelima, osvojili Jugoslaviju i Evropu. On je skeptik da bi Umjetnička škola i Herceg Novi mogli da se vrate tamo gdje su bili.

– Mislim da se u istu vodu ne može stati dva puta, kao i da je to stvarno bio jedan kosmički fenomen tih godina u toj energiji i entuzijazmu koji su postojali. I moje lično mišljenje je da ovo bolonjsko skupljanje ECTS bodova ne bi godilo jednoj takvoj atmosferi kao što je bila onda kada je hercegnovska likova škola radila – rekao je Koprivica na promociji.

Riječi autora, Stanića, Ognjenovića, Zeković

Seferović je podsjetio da je knjiga o Umjetničkoj školi posvećena Petru Lubardi, njenom utemeljitelju i prvom direktoru na Cetinju 1946. godine. Ona je zapravo prilog za dalja istraživanja i nastojanja da dobije zasluženo mjesto u istoriji umjetnosti Crne Gore.

Veliki crnogorski i svjetski slikar, legenda Umjetničke škole, Vojo Stanić, danas u 92. godini života slabo pokretljiv, na žalost prisutnih na promociji, nije mogao da prisustvuje, ali je porukom poručio:

„Lazo, pratim sa velikim zadovoljstvom svih ovih godina tvoje lijepe knjige o Novome i Boki, koje na najljepši način oslikavaju umjetničke i kulturne vrijednosti i ja ti se divim. Ova knjiga o Umjetničkoj školi je pravi spomenik kulture i umjetnosti Herceg Novom i Crnoj Gori. Tvoje zasluge su ogromne. Hvala ti!“

Pisac, književni kritičar i kolumnista, Vujica Ognjenović, osvrnuo se na  posebnosti ovoj djela, navodeći da je to jedan impozantan udžbenik na temu likovne umjetnosti.

lazo promocija 0704 2– Profesor Seferović ovom knjigom približava čitaocu značaj likovnog jezika, tačke, linije, boje, prostora, volumena, teksture kao osnovnog vida komunikacije djela sa svojom okolinom, čime upućuje čitaoca na pravilno čitanje ovog djela, i valjanost pozanvanja njegovih osnovnih vrijednosti, kao i vidove kroz koje se sve određeni likovni izraz može manifestovati – rekao je Ognejnović.

Istoričarka umjetnosti, likovni kritičar i esejista i autorica brojinh monografija umjetnika, Ljiljana Zeković se osvrnula na tri najznačajnije ličnosti vezane za utemeljenje Umjetničke škole: Petra Lubardu, Mila Milunovića i Luku Tomanovića. Podsjetila je na izložbu slika „Hercegnovska likova škola“, u organizaciji Narodnog muzeja Crne Gore, u vrijeme Praznika mimoze 1996. godine, na kojoj su bila izložena 33 umjetničkih djela đaka ove škole.

– Riječ je o Umjetničkoj školi na kojoj je utemeljena naša savremena umjetnost, a koja je bila priznata i u regionu, jer su je pohađali učenici iz raznih krajeva Jugoslavije, posebno iz područja koja gravitiraju Herceg Novom. To nije bilo slučajno, jer je ona bila jedna od najugldenijiih škola ovog profila na ovim prostorima, prije svega, zahvaljujući raznorodnom karakteru likovnih disciplina koje su bile zastupljene u njenom obrazovnom programu i izuzetnom nastavničkom kadru koji je vodio – istakla je Ljiljana Zeković.

Riječi Vučinića, Ćukovića, Slovinića

Nekadašnji đak Umjetničke škole, a danas slikar, galersita, likovni kritičar i esejista Zdravko Vučinić, osvrnuo se na ličnosti hercegnovskih slikara i profesora ove škole: Đorđa Pravilovića, Luke Berberovića i Voja Stanića, a potom i na pojedine đake koji danas žive i rade u Srbiji, a čije izložbe je priređivao u Beogradu, Somboru i Vrbasu.

lazo promocija 0704 4Po njegovim riječima, Petar Lubarda nije bio samo osnivač Umjetničke škole, već i utemeljitelj jednog novog likovnog izraza po kom svako sputavanje može da uguši individualnost, inače važan kreativni apsket.

Magistar istorije umjetnosti i likovni kritičar Petar Ćuković  napravio je paralelu između dva vrhunska umjetnika Ilije Šoškića i Dada Đurića, vezujući njihove ličnosti za ideju leta i upoređujući karakter njihovih djela sa njihovim afinitetima u sportu. O njima je Ćuković pisao u nekoliko navrata. Šoškić se bavio bacanjem kladiva, pa je u njegovim djelima upečatljiva prisutnost spiralnih formi simoličkog tvoračkog vrtloga. Dado Đurić je volio skokove u vodu, pa je Ćuković uspio da na onovu jedne fotografije iznese interpretaciju Dadovog djela. Na toj fotografiji se nalazi nekoliko naših slikara iz perioda Umjetničke škole, a na kojoj je u dvostrukoj“ ekspoziciji vidi Dadova sijenka kako skače lastu, simbolišući čovjeka koji je nadletio svoju generaciju i svoje vrijeme.

Slikar, likovni kritičar i autor mnogobrojnih eseja iz umjetnosti i kulture, kolumnista i pisac Slobodan Bobo Slovinić, govorio je o izložbi profesora i đaka Umjetničke škole, koju je u galeriji Most u Podgorici, priređena u martu 2001. godine, a osvrnuo se i na osnovnu temu kojom se bavi posljednja knjiga profesora Seferovića.

Po njegovim riječima, postoji mnogo aspekata iz kojih bi se moglo govoriti o ovom kompleksnom tematu, koji obuhvata ova dragocjena obimna i znalački strukturirana hroničarska publikacija. Jer analizirati i tumačiti poluvjekovne faktografske sadržaje, koji su obuhvaćeni poetiziranim naslovom “Likovno nebo iznad Herceg Novog” istovremeno znači i govoriti o počecima i razvoju crnogorske umjetnosti, kaže Slovinić.

Riječi Anastazije Miranović, Musovića, Kusovac, Pušić

lazo promocija 0704 3Istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka Anastazija Miranović je govorila o Veliši Lekoviću, profesoru i Urošu Toškoviču, đaku Umjetničke škole. Osvrnula se na traumatične događaje iz života ove dvije ličnosti, a koji su ih pratili kroz sve faze umjetničkog sazrijevanja. Po njenim riječima, kod Lekovića će to rezlutirati vanrednim opusom koji će ga učiniti najznačajnijim crnogorskim pastelistom, a kod Toškovića neponovljivim crtačkim djelom koje izmiče stereotipnim stilskim kvalifikacijama i nedvojbeno ga situira u sam vrh umjetnika crteža širih prostora.

Jedan od biviših đaka Umjetničke škole, istoričar umjetnosti Bogdan V. Musović dao je svojim sjećanjima značajan prilog u Seferovićevoj knjizi. Na promociji se osvrnuo na nekoliko anegdota i zapisa koji su vezani za dva značajna imena Petra Lubardu i Živka Nikolića, koji je prepoznatljiv duh i humor u dramaturgiji ponio upravo iz Umjetničke škole. Musović je pročitao i pojedine dijelove iz svoje neobjavljene knjige “Izujedana škorpija”.

Savjetnica u državnom Arhivu na Cetinju Minja Kusovac, dala je odgovore na dva pitanja: zašto je škola u toku svog trajanja imala tri naziva, i ko je, kada i zašto donio odluku da se škola ukine.

Publici je pročitala dvije pjesme posvećene đacima Umjetničke škole u Herceg Novom hercegnovska spisateljica Bosiljka Pušić, pitajući se u njima “gdje su sada ti dječaci”?.

Autor, Lazar Seferović, vidno uzbuđen i punog srca, kako je rekao, svojevrsnim javnim časom, koji je bacio svjetlost na 50-ogodišnju tamu otkako nema Umjetničke škole, poželio je da njen duh i vizija i dalje žive za naše potomke.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code