MAJINA “KOREREKT(URA) ŽIVOTA” OPOMINJE I VRAĆA NA PRAVE VRIJEDNOSTI

MAJINA “KOREREKT(URA) ŽIVOTA” OPOMINJE I VRAĆA NA PRAVE VRIJEDNOSTI

44
0
Podijeli
 

Kratak i buran novinarski život, traganje za smislom i besmislom, nasušna potreba da običnom čitaocu i slušaocu otkrije svijet slikara, vajara, pisaca i novinara, profesora univerziteta i akadmeika, glumaca, kompozitora, revolucionara, koji su dolazili u Herceg Novi, vrijeme u kome su stvarali i nestajali.

To je knjiga “Korek(ura) života”, Maje Matković, novinarke iz Herceg Novog, koja je sinoć promovisana, pred brojnom publikom, u dvorani Park.
Maja je prerano umrla, 1993. godine, u vrijeme kada su u Novom još bili glasni ratni pokliči, ali njen duh, zajedno sa duhom nekog starog, plemenitog, civilizacijski bogatog grada, živi kroz 300 intervjua u knjizi, čiji je izdavač časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore – „Komuna”.
– Maja je bila moje odrastanje, vizura persone, uzor u svakom slučaju, dama koja pravi najbolji puding od vanilije – kazala je urednica knjige mr Marija Čolpa. Nakon velikog vremenskog protoga Maja nas podsjeća na moranje i izgaranje za istinom i rabotanjem, a ne otaljavanjem – rekla je Čolpa.
Matkovićka je imala respektabilne sagovornike, Borislava Pekića, Dragicu Tomas, Dušana Kostića, Zuka Džumhura, Svetozara Vukmanovića Tempa, Luku Tomanovića, Voja Stanića, Uroša Toškovića… ali, nikada sebe nije stavljala u prvi plan, primjetio je dramski pisac Stevan Koprivica, koji je odrastao uz Matkoviće u komšiluku, uz Maju i njenog supruga Sava. Njegova sjećanja za Maju su vezana za četiri perioda, kada ga je kao maturanta učila francuskom jeziku, govoreći mu Bodlera, Remboa i Prevera.
Drugo čvorište sjećanja je Koprivicin prvi intervju, u kome je Maja artikulisala neobičnu poetiku u njegovom komadu. Tu je i Koprivicino sjećanje kada je Maja pravila intervju sa velikim piscem Borislavom Pekićem, u 4 sata ujutru na njegovoj terasi. A posljednje čega se sjeća Koprivica su ratne 90-e godine:
– Došao sam iz Beograda i sreo Maju, pričali smo dugo, o nečemu čime smo zatečeni, što je bilo neprepoznatljivo, što je možda i uslovilo njen prerani odlazak sa ovog svijeta u tzv. smrt. Pričali smo, ne o politici, nego o ljudima koje poznajemo, o gradu koji je naš i koga volimo, a koji se pretvorio u uzavreli kotao neprimjerenih strasti, ružnoće. A sav svoj život Maja je provela da se suprostavi ružnom – istakao je Koprivica.
Voislav Bulatović, koji je radio dizajn za knjigu, nije poznavao Maju, ali je govorio o profesiji kojom se ona bavila, kao i on, o novinarstvu. “Današnjim medijima nijesu potrebni novinari” – ustvrdio je sa žaljenjem Bulatović.
Književnica i profesorka, Bosiljka Boka Pušić, govorila je o Maji Anić Antić prvo kao svoj učenici, kasnije zreloj ženi, novinarki, udatoj Matković.
– U ovoj knjizi su sabrane mudre riječi onih kojih više nema i one postaju kao zlatom izvezene u svili, mada kada su objavljivane u listu “Boka” nismo tada shvatali njihovu ljepotu i vrijednost. Zašto? Zato što postoje nenametljivi ljudi kao Maja, koji ne ističu na transparent svoje djelanje, da bi ljudi cvilili i aplaudirali. Ove riječi su kao rijeke ponornice, koje nestanu, ali one teku i šiknu odjednom kao gejzir, pa tek onda shvatimo njihovu ljepotu – kazala je Pušićka, uz tvrdnju da Maja nije improvizovala kao novinarka. Stizala je na više događaja tokom dana i uveče, uvijek elegantna, sa diktafonom i bilježnicom, ne vodeći ćakule, ne trčeći za senzacijama. Ona je trčala za suštastvenim stvarima – naglasila je Boka Pušić.
Urednik “Komune”, književnik i slikar Minja Bojanić, podsjetio je da je knjiga ugledala svjetlost dana i zahvaljujući porodici Matković, ali i da knjiga predstavlja neku vrstu opomene:
– Mislim da u ovom gradu, Boki i šire u Crnoj Gori, ne postoji još solidan nivo svijesti o onome što imamo, koliko je to vrijedno i predstavlja civilizacijski iskorak. Prolazimo pored mnogih pojava, tema, a i pojedinaca. Zato je ova knjiga na neki način i opomena da se moramo s više pažnje odnositi prema ljudima koji su ostavili značajan trag i do 90-ih godina su doprinosili da Herceg Novi zbilja bude metropola, za razliku nekih samozvanih danas – kazao je Minja Bojanić.
Na kraju promocije Majina ćerka, Vesna Matković-Đurović dodala je još jednu stranicu knjizi, jer je prije 4 dana našla Majin tekst na šufitu iz 80-ih godina, baš kada je iz štampe izašla i “Korekt(ura” života”:
– Vjerujem da ništa na ovom svijetu nije slučajno, niti pripada slučajnostima – kazala je Vesna poklanjajući i taj komad istine “pronađen među starim hartijama, da biva izmješten iz vječnosti i njoj da biva prepušten do svog spokoja”.
Dijelove iz knjige, odnosno intervjua Maje Matković čitali su glumci, Branka Knežević i Goran Slavić.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code