Miraš Martinović: Slijedio sam glas Njegoša i pisao knjigu

Miraš Martinović: Slijedio sam glas Njegoša i pisao knjigu

938
5
Podijeli
 

Nova knjiga Miraša Martinovića nije istorijski roman, niti biografija o Njegošu, već neka vrsta imaginarne biografije o Njegošu, koja je sazrijevala gotovo 20 godina.
-To je knjiga o nepoznatom ili malo poznatom Njegošu, koji nam govori iz drugog svijeta i carstva, sa kojim je komunicirao. Ne bi ni bio toliko veliki da nije osluškivao jedan i drugi svijet i bio gotovo neprestano na graničnoj crti, gdje se primaju istine – kazao je na prvom predstavljaju svoje knjige “Drugoga sunca luče”, crnogorski književnik Miraš Martinović, svojim prijateljima i kolegama.

miras martinovic press 120516 1Tokom protekle dvije decenije Martinović je kupovao sve knjige o Njegošu, u raznim izdanjima. Nije planirao ovu knjigu do prije par godina. Jer, ”svaka knjiga traži sebe, pa je i ova tražila svoj čas i vrijeme da se ostvari”.
Prije dvije godine u Prčanju, dok je čitao Njegošev testament, čuo je Njegošev glas i slijedio ga. U tom testamentu je sav Njegoš, sve je rečeno. Tu su riječi gotovo tjelesne, priča Martinović o tome kako je nastala knjiga:
– Nekako otada je sve krenulo ozbiljno svojim tokom. Osluškivao sam taj glas, slijedio ga, ispisivao knjigu, čuo sam sašaptavanja, knjiga mi je diktirana. Nastala je onakva kakva jeste, neobična kao ni jedna druga o Njegošu. Nije prepotentno to reći. Ona je svojom formom i sadržinom drugačija – tvrdi Martinović.
Kroz knjigu “Drugoga sunca luče” prepliću se više tokova do onog stvarnog, posljednjih Njegoševih deset dana na Cetinju. Došao je iz svijeta da umre u svojoj zemlji i u tih deset dana kroz njega prolazi još jednom sav univerzum, za njegovih 38 ljeta.
– Sa praga vječnoga doma, Njegoš sagledava sav svijet, istine, presabira se.To je stvarni tok. Oko njega su sekretar Milaković, važna ličnost, ali i drugi, međutim, u tom trenucima Njegoš razgovara sa njima i duhovima. Razgovara s Bogom. Često kroz knjigu prisutan je taj razgovor s Bogom, ili replike tog razgovora i upravo tada sve jasno sagledava – navodi Martinović.
Njegoš je iznjedren onda kada riječ u Crnoj Gori postaje zakon i sve se mjeri riječju:
– 2000 godina poslije grčkog desilo se crnogorsko čudo, desio se Njegoš iz tog čuda, a čuda se ne ponavljaju često. Kroz njega je progovorila kompletna antika, na koju se naslonio. Progovorilo je crnogorsko biće, što ga je učinilo autentičnim, progovorio je njegov narod, istorija. Zato kod njega sve vrhuni, zato je kod njega svaki stih poslovica, mudrost, sve punousno – opisuje Martinović ono čime se rukovodio dok je pisao knjigu o Njegošu, koji se kretao između dva sunca, ponoćnog metafizičkog i svakodnevnog.
Na kraju su ga oba napustila. Ovo dnevno mu je u posljednjim danima bilo draže od metafizičkog sunca, no oba svijetle stranicama Martinovićeve knjige.
Važna linija romana je i vila, koja je metafora, poezija, mistko biće, bez koje Njegoš ne bi bio to što jeste. Ona je inspiracija, muza, koja se prikazala u njeguškom docu. Napisao je Njegoš i jednu pjesmu o njoj. Ona je u neklu ruku i kob, demon, ljepota i zlo, koje će pratiti Njegoša na čitavom putu, kroz Trst, Peterburg, Veneciju, na ruševinama Pompeje, na brodu Štrimer kojim plovi zaTrst. Ona je važna ličnost knjige, nestvarna, ali opet veoma stvarna kroz poglavlja “Lučama pisano”.
No, posebnost Martinovićeve knjige predstvlja jezik:
– Da bih progovorio Njegoševim jezikom, jer se nije moglo drugačije pisati, pročitao sam 1800 Njegoševih pisama, dobro ih proučio, stotine njih ispisaivao u sveske da bih upio taj jezik. Njegoševski jezik je toliko slikovit, arhainčan, ima posebnu energiju. Kada nešto imenuje jednom rečenicom imate čitavu sliku i storiju, događaja.To je moć jezika koja vrhuni, vrijeme kada jezik dolazi u poslovicu, najviše stanje koje se može desiti u jednom jeziku.
U doba Njegoša crnogorski jezik upravo tako prelazi u poslovicu. Zato su Njegoševo ukupno djelo i pojedinačno gotovo svi stihovi poslovica – tvrdi pisac, koji je koristio taj jezik u knjizi onoliko koliko je potrebno da se osjeti atmosfera, njegova moć i žubor neprolaznosti.
– Bez tog i takvog jezika ne bi bilo Njegoša, a crnogorskog jezika ne bi bilo bez Njegoša. On je najveća potvrda toga jezika i najveća potvrda nas Crnogoraca i svih onih koji osjećaju Njegoša, koji je univerzalan pisac – poručio je Martinović.
miras martinovic press 120516U tehničkoj obradi i slaganju knjige veliku podršku Martinoviću su dali Vitka Vujnović i Vojo Kilibarda. Dok je to trajalo često je izgovarao: “Svi koji su umrli su mrtrvi, Njegoš je živ”, kazala je novinarka Vujnović, dodajući da je doprinos Njegoševom životu i ova knjiga.
Knjiga je štampana u u godini kada se obilježava u Crnoj Gori desetegodišnjica nezavinsoti, ali to je slučajno, kazao je Miraš Martinović, odgovarajući na naše pitanje, istovremeno smatarjući to I značajnom činjenicom. Međutim, nije planirano:
-Došlo je vrijeme kada je trebalo da knjiga bude objavljena. Znam često da kažem -Crna Gora je uvijek bila slobodna i ne počinje samo od ovih deset godina. Naravno, da su značjane, a Njegoš je u jendom trenutku rekao Crnogorcima: ”Crnogorci, vi ste slobodni ljudi!”
To je za mene rečenica koja odražava stanje duha jednog naroda. Crnogorci su uistinu bili slobodan narod i upravo iz tog miljea i slobode nastaje kompletno Njegoševo djelo. Oni su se povinovali višim i ličnim zakonima. Zato nijesu trpjeli regule. Gore ne trpe regule zemaljskih zakona. Malo je poznata činjenica da je Njegoš pisao crnogorksi zakon, ali ga je spalio u jednom trenutku. Rekao je šta će Zakon kad se narod upravlja prema prema opštem dobru, a to je Crna Gora – poručio je Martinović.
Roman “Drugoga sunca luče” biće 18. maja premijerno promovisan u Njegoševoj rodnoj kući na Njegušima.

5 Komentari

  1. Drago mi je da je još neko shvatio dubinu i visinu riječi Svetog Petra II Lovćenskog Tajnovidca, Crnogorca porijeklom iz Bosne. Ushićenje kojim se priča o njegovim djelima svojstveno je samo umnim ljudima kao što je g-din Miraš.

    0
  2. Crna Gora i crnogorski se pominju 12 puta u ovolicnom tekstiću. Da je neko 12 puta pomenuo srpski, 7 dana bi se pisala saopštenja.

    0
  3. Jedan od malobrojnih osoba koje su naš grad izabrale za život i rad i usput ga oplemenili za razliku od većine ostalih…

    0

Ostavite komentar

*

code