PRIČA I PJESMA „EXODUSA“ – PRVIH 48 GODINA: ODRŽALO IH PRIJATELJSTVO I...

PRIČA I PJESMA „EXODUSA“ – PRVIH 48 GODINA: ODRŽALO IH PRIJATELJSTVO I RAZUMJEVANJE

50
0
Podijeli
 

U bašti restorana Gradske kafane večeras od 21 h, kvintet “Exodus” upriličiće promociju multimedijalnog projekta “Exodus – prvih 48 godina”, kojim će retrospektivom kroz film i slike podsjetiti publiku na sve što su radili proteklih skoro pet decenija.

To je samo početak obilježavanja ovog značajnog jubileja, kaže nam jedan od članova, Anton Krstović.
“Pripremili smo CD sa 21 kompozicijom, 12 njih je između ’69 i 2010 snimljene u raznim studijima, a tu su i one snimane u periodu od 1978. do 1991. snimane u baštama hotela Topla i hotela Mimoza u Tivtu. Biće prezentovan i DVD sa 115 raznih video materijala. Posebno izdvajam petnaestominutnu emisiju o nama iz 1969. godine, tadašnjeg studija Titograd, koja je išla i u šemu Jugoslovenske radio televizije. Tu je još jedna emisija iz 1978., kao i emisija Tv Boke, ali i emisija RTCG o nama, turistički spot Herceg Novog u kojem je korištena melodija “Koga to volim u Herceg Novom”, kao i pjesme “Zeleničke tihe vale” i “Dimnjačar”, priča Krstović.
Uz večerašnju priču o Exodus-ima, na video bimu biće emitovan video materijal o njima, ali i malu izložbu, foto priču koja će u slici dočarati ovaj sastav u periodu od 1966-2015.
Krstović ističe da je “Exodus” bokeški sastav, budući da su bubnjar i gitarista iz Kotora i Tivta, napominjući da je proteklih skoro 50 godina, kroz ovaj sastav “prošlo” 34 muzičara uglavnom iz Herceg Novog.
Prisjećajući se početaka benda koji je neizostavan segment svake kulturno zabavne manifestacije u Herceg Novom, Krstović priča da je sve počelo 1966. godine, kada je Zoro Martinetti, koji sada pjeva i svira trubu u sastavu, zajedno sa svojim rođacima Edom i Mariom Bigaijem svirao meksikanske pjesme.
“Budući da je nastupila era “električara”, tj. električnih gitara, oni su željeli da se “preorjentišu”, pa im se pridružio Tomo Ćurčija na saksofonu. U jesen 1966. pridružuje im se Tomov i Zorov školski drug Vlado Kovač koji je svirao električnu gitaru i imao pojačalo. Andrija Nikolić, koji sada živi u Herceg Novom, nabavio je i ozvučenje i svirao bubnjeve, tako da su u novembru ’66., Tomo, Zoro, Andrija kao i Dragan Đorđević na bas gitari otpočeli eru “Exodusa”, kojem je ime dao Andrija Nikolić”, prisjeća se Krstović.
Njima se kasnije pridružio Milan Cicak na bubnjevima, zatim naš sagovornik na gitari, i na kraju gitarista Veselin Srdanović takođe na gitari. Ubrzo, pridružuje im se i Dragoljub Đuričić na bubnjevima, i na gitarijadi u Budvi osvajaju I mjesto.
U današnjem sastavu koji je ujedno i najduži, Exodusi nastupaju od ’84. godine – Zoro Martinetti (vokal i truba), Nebojša Vojvodić (klavijature), Anton Krstović (gitara), Đoko Radonjić (gitara) i Rade Ćoso (bubnjevi).
“Mi smo takođe pripremili i jedan buklet, tj. knjižicu na 24 strane, u kojoj smo “obradili”, stablo članova grupe, gdje je egzaktno pojašnjeno ko je od kada i do kada svirao u Exodusima”, jer mislim da nas je svih ovih 50 godina najviše održalo prijateljstvo i razumijevanje, što je razlog da tako dugo trajemo, dodaje Krstović.
Budući da se Exodusi nikada profesionalno nijesu bavili muzikom, samim tim ne može se pričati ni o diskografiji. “Nama je muzika bila i ostala hobi, i to najljepši na svijetu”, kaže Krstović, podsjećajući da imaju jednu zajedničku malu ploču iz 1969. kao i samostalnu iz 1978. na kojoj su kompozicije “Koga to volim u Herceg Novom” i “Jutro”, koju je izdao “Jugoton” iz Zagreba.
“Mi i dalje nismo profesionalci, ali zato ovaj CD i DVD koji smo izdali želimo da ostane kao neki pečat onoga što smo radili, najprije i za nas, ali i za naše Novljane. Mi smo željeli da “zaustavimo vrijeme”, jer se uz naše sviranje udavalo, ženilo, zaljubljivalo, pa smo željeli da vratimo sjećanje na ta vremena”, pojašnjava Krstović.
No, gdje su danas “Exodusi” u “muzičkom galimatijasu” ex Jugoslavije, ali i Balkana? Krstović kaže da ne može govoriti u ime svih članova benda, ali generalno preovladava mišljenje da nijesu zadovoljni onim što je danas “vladajuća kultura” u muzici – a to je turbo folk.
“Crna Gora nije više ono što je bila onda kad smo mi svirali. Ona zaslužuje daleko šire i jače tržište. Rambo je počeo u Exodusima, sad je zvijezda širokih prostora. Tu je i Dragoljub Đuričić, pa Vlado Georgiev…. Na njihovu sreću, morali su otići iz Crne Gore da bi napravili karijeru. Jer, svi koji ostaju u Crnoj Gori zaslužuju dobrog izdavača da mogu pokazati maloj Crnoj Gori šta znaju jer imaju što pokazati”, ističe Krstović.
Svojevrsna “nagrada” bendu za kojeg se zna “od Triglava do Đevđelije” bio je i nastup na XXI Sunčanim skalama, zajedno sa mažoretkama i Gradskom muzikom. On priča da su direktora Skala, Slobodana Bučevca, zvali da im u okviru svog pressa povodom Skala, ustupi malo vremena kako bi samo ispromovisali ono što će se desiti večeras. Međutim, “priča” je otišla u drugom smjeru:
“Bučevac je onda došao na ideju da mi sa mažoretkama i Gradskom muzikom “otvorimo” festival. Ja sam zaista prijatno iznenađen reakcijama Novljana i ostale publike, koji su čak komentarisali da su Sunčane skale, nakon dvadeset godina postojanja ostvarile nekakvu vezu sa ovim gradom, a i obratno. Jer, to je bio svojevrstan pozdrav Herceg Novog “Skalama””, priča Krstović.
Krstović ističe da nakon ovoga što će večeras prirediti svojim sugrađanima i gostima, jednostavno imaju obavezu da naprave “još nešto”, a želja mu je da već sljedeće godine, upriliče veliki koncert najmanje sa dvadeset članova grupe, jer neki od njih više, na žalost, nisu živi.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code