Sačuvana kapela i legenda o Sv. Roku u Lazaretu u Meljinama

Sačuvana kapela i legenda o Sv. Roku u Lazaretu u Meljinama

2144
4
Podijeli
 

crkva-sv-roka-meljineZa investitore Lazure Marina&Hotel u Meljinama jedan od najvažnijih zadataka je očuvanje kulturnog i istorijskog naslijeđa Lazareta gdje grade savremeni rizort. U jednom od mnogobrojnih istorijsko-arhitektonskih istraživanja, stručnjaci koji se bave ovim projektom, su saznali i za inspirativnu legendu o nevjerovatnom svetitelju, kojem je posvećena mala kapela na području Lazareta. Riječ je o Svetom Roku (lat. Rochus, fr. Roch, ital. Rocco). Valja napomenuti da je u njegovu čast izgradjeno još nekoliko crkava i kapela na području Crne Gore.

Sveti Rok, ili kako ga još nazivaju Roh iz Monpeljea, je katolički svetac koji je dobio popularnost kao zaštitnik od kuge. Podatke o životu svetog Roka dobijamo isključivo iz predanja koja su izložena u Zlatnoj legendi.

sv-roko-2Sveti Rok se rodio u Monpeljeu (Francuska) kao sin Jovana, gradonačelnika grada, i njegove supruge Libere, koja je bila čuvenog lombardijskog roda. Savremena istraživanja dokazuju da za vrijeme njegovog rođenja treba uzimati period izmedju 1345. i 1350. godine. On je bio jedino dijete u porodici, a rodio se tek kada se njegova mati pomolila Presvjetoj Dijevi Mariji da joj podari sina. Mladež u obliku krsta na grudima novorođenčeta su roditelji shvatili kao poseban znak koji je pokazivao da se on pojavio na svijet po milosti Božijoj. Kada je imao blizu dvadeset godina otac mu je na samrti zavještao da se svesrdno brine o udovicama, siročićima i siromašnim ljudima, da pomaže bolnicama i da se razumno ophodi prema vlašću i bogatstvu koje je dobio u nasljedstvo. Uskoro poslije smrti oca preminula je i majka.

Za kratko vrijeme mladi Rok je podijelio siromašnima sve što je imao, pobrinuo se za bolnice, dao je miraz mnogim siromašnim djevojkama da bi mogle da se udaju, stupio je u Treći Orden svetog Franciska i odjeven u prostu odjeću hodočasnika uputio se ka Rimu.

 Već u prvom gradu, koji je bio na putu do Rima, hodočasnik je uvidio sav užas koji sa sobom nosi prava pošast tog vremena – kuga. Taj grad se zvao Akvapendente. Jedini, uz to i veoma nesiguran način za spašavanje je tada podrazumijevao hitno bjekstvo iz gradova u kojim je vladala epidemija. Ali, suočivši se sa nedaćama, mladić nije čak ni pomislio da pobjegne u nadi da se još uvijek nije zarazio strašnom bolešću. Došavši u gradsku bolnicu, gde je načelnik po imenu Vinsent brinuo o oboljelima i pokušavao da im bar olakša patnju, Rok je predložio svoju pomoć. Smatra se da je od Vinsenta, koji je inače bio i doktor, naučio kako da njeguje oboljele, a takodje i dosta o medicini. Čim su zaraženi iz bolnice ozdravili, svetac je izašao na ulice grada i pošao je ka zaraženima koji su umirali u svojim kućama. Ulazio je u svaku kuću koja je bila pogođena zarazom, molio se za oboljele pozivajući se na Hristove muke i osvještavao ih je krstom. I čudo se ponovilo – zaraženi su bili iscjeljeni. Ubrzo je kuga napustila grad. Otišao je i Rok. Nekoliko narednih godina je išao tuda gdje je izbijala epidemija, i ostajao bi tamo sve dok je njegova pomoć bila potrebna. Godine 1371. sveti Rok se našao u Pjaćenci gdje je brinuo o oboljelima u bolnici Presvjete Djeve Marije Vitlejemske, sve dok u julu te godine nije primjetio da je i sam zaražen.

sv-roko Jedni istoričari tvrde da je on dobrovoljno otišao u šumu kako ne bi bio izvor zaraze, drugi smatraju da su stanovnici Pjaćence, zaboravivši sva dobra djela koja je on učinio, zatražili od njega da napusti grad, ali bilo kako bilo Rok je otišao iz grada u šumu da polako umre.

                Prošlo je već neko vrijeme kada je jedan stanovnik sela koje se nalazilo u blizini šume u kojoj je živio Rok, primjetio da jedan od njegovih pasa uzima sa stola hljeb i odnosi ga nekuda (kako pripovjeda „Zlatna legenda“ to je bio pas kojeg je gazda jako volio i zbog toga mu je bilo dozvoljeno da prilazi kući i stolu). Prateći psa, njegov vlasnik Gotard je vidio da on donosi hljeb bolesnom strancu koji je ležao u šatoru napravljenom od granja. Ubjeđen činjenicom da je pas to mogao da uradi samo po znaku sa nebesa, što je govorilo da je ovaj stranac svetitelj, Gotard je pošao bliže k njemu da bi pomogao, ali Rok se plašio da će zaraziti dobrog čoveka zbog čega je odbio pomoć. Ali on se, ipak, vratio i počeo je da brine o bolesniku sve dok ovaj nije počeo da se oporavlja.

     Kada je Gotard počeo da se brine o Roku, on ga je posavjetovao da pođe u Pjaćencu i prosi milostinju za svog štićenika, ali oni koji su ga dobro poznavali smatrali su da Gotard proseći ponižava svoju porodicu i istjerali su ga iz grada. Ubrzo se kuga vratila u Pjaćencu. Uplašeni stanovnici grada se više nisu nadali na pomoć sveca kojeg su prvo otjerali, a nakon toga mu nisu dali ni parče hljeba. Ali sveti Rok se vratio u grad koji ga je uvrijedio, i uprkos tome što je bio veoma slab poslije pretrpljene bolesti obišao ga je molitvom. Kuga se povukla.

Lazure door1Osim kapele na teritoriji Lazareta u Meljinama, u Crnoj Gori postoji još i crkva Svetog Roka u Lastvi (opština Tivat). Takođe interesantna je činjenica da su 1485. godine Venecijanci tajno prenijeli mošti Svetog Roka iz Monpeljea u Veneciju. Do tog događaja je Venecija, kao glavni trgovinski grad, kroz koji je išla cjelokupna trgovina sa istokom mnogo puta stradala  zbog smrtonosne epidemije. Upravo zbog toga je sveti Rok bio proglašen za jednog od svetih pokrovitelja grada, a 1508. je u Veneciji bila sagrađena crkva San Roko.

Što se tiče kapele Lazareta, važno je napomenuti da su planovi u okviru projekta Lazure Marina & Hotel da se u nju smjesti mali muzej koji će biti posvećen legendi o Svetom Roku i istoriji Lazareta. Takođe će biti moguće vidjeti stare fotografije Lazareta i gravure.

4 Komentari

  1. Zasto muzej-mislim da treba da ostane kapela, to sto je i bila.Slusala sam od starih, da su u toj kapelici molili bolesni kojima je to bila posljednja slamka spasa …….

    0

Ostavite komentar

*

code