Toni Parsons u Herceg Novom: Fikcija je ono što oslobađa

Toni Parsons u Herceg Novom: Fikcija je ono što oslobađa

1019
3
Podijeli

Da zaštitni znak Herceg Novog – stepenice ne ostavljaju nikoga ravnodušnim svjedoči i jedan od najprevođenijih savremenih engleskih pisaca, Toni Parsons. On je za ljubitelje beletristike upriličio veče druženja, u Dvorani Park,koje su organizovali JUK Herceg fest i izdavačka kuća „Nova knjiga“, koja za crnogorsko tržište objavljuje njegove romane.

– Pošto mi pisci provedemo veliki dio života sami u svojim sobama, pišući, veoma je važno da ostanemo zdravi i u dobroj formi. A ovo je grad koji ima mnogo stepenica, više nego što sam vidio bilo gdje u svijetu. Zbog toga mislim da ovaj grad privlači pisce, jer kada izađu iz svojih soba, oni vježbaju hodajući stepeništima. Osjećao sam se kao osamnaestogodišnjak, dok sam provodio dan ovjde – kazao je Parsons i dodao da je fizički aspket u životu jednog pisca veoma bitan.

Picerija i restoran

Prvi Parsonsov roman „Čovjek i dječak“, priča o savremenoj porodici, napisan u maniru autobiografije, predstavlja zapravo polubiografsko djelo.

– Dosta je autobiografskih elemenata u toj knjizi, ali fikcija je ono što oslobađa, na taj način što možete koristiti to kao sirov materijal, to iskustvo, stvari koje su se zaista dogodile, ali takođe možete koristiti maštu – navodi Parsons.
Za njega bitnije od samih autobigrafskih činjenica je ono što će u procesu stvaranja i korišćenja iskustva nastati, a to definiše kao jednu „višu istinu“, jer u romanima nije važno da li se nešto stvarno dogodilo ili ne, sve dok služi da potkrijepi priču i učini je kvalitetnijom.

Prvi dio Parsonosve karijere pisca posvećen je jednoj vrsti porodičnog romana u kojem autor preispituje odnose unutar porodice. Za njega je danas teško utvrditi osobine savremene porodice, jer nju čine različite vrste unutrašnjh odnosa, pa samim tim savremena porodica može biti bilo šta.

Roman „Čovjek i dječak“ je nastao kao neka vrsta terapije u vrijeme kada je autorova majka bolovala od kancera, pa Parsons nije imao velika očekivanja. Tada je radio kao novinar i to je bio njegov posao. Ali, roman je kasnije prodat u višemilionskom tiražu, što ga je učinilo profesionalnim piscem.

Nakon serije romana u kojima se preispituju ljudski i porodični odnosi, Parsnos pravi zaokret u karijeri i okreće se jednom potpuno drugačijem žanru – kriminalističkom romanu. Krivci za to su reditelj Sem Mendes i autor romana o Džejmsu Bondu, Ian Fleming.

Toni Parsons danas uspješno piše serijal kriminalističkih romana o detektivu Marku Vulfu, u kojima je čitaocima ponudio jednu potpuno drugačiju fikciju od one u romanima sa početka karijere.

– Pišem već 41 godinu i smatram da u svakoj dugoj karijeri i to ne samo pisaca, već za svakoga, čovjek mora da se mjenja, da se ponovo izgrađuje, jer promjene se moraju usvajati. Možda ću ja preći sa kriminalističkog romana na nešto drugo, ali svakako promjena je uvijek dobra – navodi on.

Smatra da pisci ne mogu promjeniti svijet, ali da mogu uticati na pojedince koji se prepoznaju u djelima, pa u tome leži snaga književnosti.

Otkrio je da nije prvi put na Balkanu. Za Jugoslaviju ga, kaže, vezuju brojne uspomene iz djetinjstva, kada je stopirao da bi došao u Beograd tražeći uzbuđenja. Jugoslavija ga je privlačila mnogo više nego grčka ili italijanska rivijera.

Pored priče sa moderatorkom iz izdavačke kuće „Nova knjiga“, Toni Parsons je odgovarao i na brojna pitanja publike, otkrio neke detalje iz svog života, pričao o svom kreativnom procesu, uporedio savremenu muzičku scenu sa pank pokretom i nastankom novog talasa…

Parsons je u Dvorani Park priredio nesvakidašnje druženje i pružio priliku svojim čitaocima da vide i osjete njegovu blizinu i veličinu. Otkrio je početke svoje karijere, najprije novinara, a kasnije i pisca, jer posao novinara mu je pomogao da se razvije u autora nekih od najprodavanijih romana u savremenoj književnosti.

Reklama

3 Komentari

Ostavite komentar

*

code