U slavu Svjetskog dana poezije: Poezija kao paradigma duše

U slavu Svjetskog dana poezije: Poezija kao paradigma duše

1733
0
Podijeli

Povodom proslave Svjetskog dana poezije, Ženska alijansa DPS-a Herceg Novi upriličila je druženje u galeriji „Nebesko ognjište” Koste Kilibarde Čudesnog u Zelenici, na radost  gostiju i svekolike publike.

Maja Bakrač kao organizatorka ovog događaja i predsjednica Ženske alijanse DPS-a Herceg Novi, otvorila je ovo veče riječima zadovoljstva zbog povoda i poklona kojom je upriličena promocija lijepe riječi i govorenja – gradu gdje živimo.

Picerija i restoran

„Herceg Novi su opjevali pjesnici, oslikali likovni umjetnici, ali su i Herceg Novom pripadali mnogi poznati i slavni. Herceg Novi slovi za „grad vječnog zelenila, sunca i skalinada“. To je svojevremeno zapisao i poznati nobelovac, pisac Ivo Andrić, koji je u Herceg Novom često boravio i ovaj grad doživljavao na veoma neobičan i književnicima svojstven način. U našem gradu često je boravio i tražio inspiraciju za svoja djela i crnogorski vladika i pjesnik Petar II Petrovic Njegoš. Pored Njegoša i Andrća, Herceg Novi je bio inspiracija i utočište mnogim drugim književnicima, kao što su Šantić, Lalić, Kostić i drugi“- navela  je Bakrač.

„Govoriti o poeziji je svakako čudesno. Naročito u ambijentu koji se doživljava kroz suštinsku nit stvaralačkog uma, od kojega nastaje muzika stiha i ritmika strofe, gdje dominira ljepota i misao koja se bilježi strunama umjetničkih izraza“- istakla  je moderatorka ovog kulturnog događaja, Marija Čolpa i nastavila stihovima Njegoša „Novi Grade, sjediš nakraj mora i valove brojiš niz pučinu…“,pa nastavljajući sa Aleksom Šantićem i našom i „njegovom“ poemom „Boka“.

Gost večeri, sugrađanin, književnik i poeta Miraš Martinović predstavio se izborom pjesama iz svoje nepromovisane zbirke „Dan koji nije prošao“. Martinović nas je podučio o svom stvaralaštvu i emociji koju skriva ispod plašta poete: „Učio sam od Darela, Fernana Brodela, Broha, ali i Kovača i Kiša. Takođe i od velikih pisaca koji su boravili i živjeli u Herceg Novom. Ti pisci, ali i drugi, dio su mojih knjiga, bavim se njihovim sudbinama, ali na jedan atipičan način, pišem njihove imaginarne biografije. Tragajući za starim civilizacijama, a time i za starim gradovima na prostoru Crne Gore, tragao sam za njihovim mitsko–metafizičkim sjenkama i te sjenke, nadograđene na artefakta bez kojih ne mogu da pišem, zapravo su literatura.“

Književnica i poetesa od gušta i atmosfere, Dubravka Jovanović,  gošća iz Kotora, predstavila se izborom iz svoje prefinjene bokeške poezije publici „nebeskog ognjišta“. Jovanovićeva je satkana od emocije duše, što damarom književne elegije i prefinjenim perom bokeške sintakse tvori umjetničko ruho u zaostavštinu generacijama koje su tu i onima koji tek dolaze.

„Umjetnost rukopisa Dubravke Jovanović već sada pripada baštini Boke Kotorske, koja čeka prepoznavanje i valorizaciju… kao dragulj bez kojeg nijesmo potpuni i kao ono što nam je oduvijek nedostajalo kroz dokumente umjetničke stilistike ovog kraja“, napomenula je Čolpa i najavila je riječima: „Ona prepisuje događaje iz sjećanja ondašnje Boke i njenih kapelina šinjora i šinjorina kada su rivom fišćali vapori, galioti, briškule i trešete. Svjedoči nam o starom gradu kad je bila moda da sve se šije od svile i tila, na visoke take gospe kada prođu, mirisale na lavandu na ples kada pođu“.

Maja Bakrač je podsjetila da se zahvaljujući napretku moderne tehnologije, sa nostalgijom sjećamo nekih minulih i romantičnijih vremena, kada su rukom pisane riječi pretvarane u stihove, koji su iskazivali najdublja razmišljanja i emocije: „Da ljubav prema pisanoj riječi nije nestala, dokaz je vaše prisustvo večeras i hvala vam na tome.“

Napomenula je da će se u budućem periodu ŽAD DPS-a Herceg Novog, zalagati da se pisana riječ glasnije čuje i vjeruje da će njen odjek biti jači od odjeka modernih tehnologija, koje su doprinjele tome da se poezija manje cijeni kod mlađih generacija.

Sa željom da omladinu vrate knjigama da i naše mlade generacije u svom gradu osjete inspiraciju za neko novo stvaralaštvo, organizatorka je završila riječima kako iskreno vjeruje da je ovaj događaj napravio prvi korak ka tome.

Pomenimo i atmosferu gitarske pratnje Carla Đorđevića, držanje zdravice i dobrodošlice, kako je to običavao Kosta Čudesni, u galeriji „Nebesko ognjište“ koje je zbilja čudesno i vrijedno ponovnog druženja i umjetničkog susretanja.

Plaćeni izborni program

Reklama

Nema komentara