Uskoro treća zbirka pjesama “Obol”, Ksenije Matović

Uskoro treća zbirka pjesama “Obol”, Ksenije Matović

552
2
Podijeli
Ksenija Matović
Ksenija Matović
 

Pjesnikinja i novinarka iz Herceg Novog, Ksenija Matović, potpisala je ugovor o objavljivanju treće zbirke poezije „Obol“ sa renomiranom izdavačkom kućom „Orfeus“ iz Novog Sada. ”Obol“ je svojevrstan presedan, jer je riječ o knjizi koja će biti štampana u luksuznom dvojezičkom izdanju, što do sada nijedan autor, niti izdavačka kuća u doba SFRJ, a ni kasnije u njenim bivšim republikama, nije uradila.
Prevod sa našeg na grčki jezik, uradili su profesori na neohelenističkim studijama Filološkog fakulteta u Beogradu, Evangelija Zaharopulu i Dragan Saramandić, a preporuku za štampanje, dali su književni kritičar Franja Petrinović, publicista i slikar Minja Bojanić i književnik Selimir Radulović.
Ksenija MatovicPrelom za knjigu je urađen, a „Obolos“ će biti objavljen u januaru naredne godine. Prva promocija planirana je u februaru u Kulturnom centru u Novom Sadu, nakon čega će uslijediti promocije u Beogradu, Podgorici, Herceg Novom i Grčkoj.
Publicista i slikar, Minja Bojanić je zabilježio, da je na raskošno šarolikoj potki od legendi, Ksenija Matović „monaški istrajna zatočenica i svoje varljive kriške Mediterana“, svoj Obol satkala minuciozno vješto.
– Njeni zvonki medaljoni u ovoj zbirci zaista su već kristalni oboli poput, recimo, onog prijemčivo blagorodnog govora masline mirotvorke ili zanosnog mirisa i golublje boje lavande pod užareno modrim nebom nad nama. Obol nam ovdje još nude i vrelo stijenje pod našim grešnim tabanima, uz šapat moćnog sinjeg mora i pride – simfoničan kliktaj galeba. To je, dakle, scenografija u koju Matovićeva smješta i ovu svoju dramu zapitanosti – napisao je Bojanić preporučujući novu zbirku Ksenije Matović, poetese osebujnog stila.
Ksenija na putu za ElafinososA Ksenija je objasnila:
– Kada se barka mojih predaka iz Grčke, prije nekoliko vijekova oslonila na maslinasto sive obale Crne Gore, pod jezikom su nosili obol. Vjerujem da je tako bilo. Novčić koji se mrtvima stavljao u usta, kako bi platili na vječno veslo osuđenog vozara Aheronta. Kako su im u tom trenutku zeleno zamirisali maslinjaci Pele koje su ostavili za sobom? Da li su im se tuđe planine učinile modrijim, a obala pitomijom? Jesu li poredeći boje mora, na prste brojali ribe što su ih nahvatali prvom mrežom? Jesu li spuštajući pogled na šake nažuljane od mača i jedara osjećali stid…olakšanje ili ništa od toga jer su nosili tajnu. Da li su oči mog pretka u tom trenutku vidjele moje oči, ili su moje gledale kroz njegove? – pita se Ksenija dok samo jedan sloj zbirke “Obol” tuče crvenim damarom.
Drugi je matafizički. Obol u ustima je usud za na vječno mirenje trajno rascijepljenog, Apolonijskog i Dionizijskog, umjetnosti i stvarnosti , riječi i života, biologije i poezije. Obol u ustima je himna moru…

2 Komentari

  1. veliku sreću ima onaj ko skreme misli sa svakodnevne muke običnoga života i njegovih bezbrojnih prohtjeva.

    0

Ostavite komentar

*

code