Uspješna studentkinja, arhitektica, Novljanka Marijana Davidović: Strah od nezanja kao najveća motivacija

Uspješna studentkinja, arhitektica, Novljanka Marijana Davidović: Strah od nezanja kao najveća motivacija

4528
12
Podijeli

Mlada Novljanka, Marijana Davidović, proglašena je za najuspješniju studentkinju arhitekture i urbanizma na Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu, u akademskoj 2016. godini. Njen prosjek ocjena bio je visokih 9.42 na osnovnim studijama i 10 na masteru.

Marijana je danas studentkinja doktorskih studija na programu arhitektura i urbanizam na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu.

Picerija i restoran

Ona je opšti smjer Gimnazije u JUSMŠ „Ivan Goran Kovačić“ završila u Herceg Novom 2012. godine, sa najvišim ocjenama. Otišla je u Novi Sad na studije, ali nije se odrekla svog grada.

– Na prvoj godini sam radila projekat za Škver, odnosno za marinu, jer sam željela da bude vezan za Herceg Novi. Ali kako je fakultet u Novom Sadu, stalno su nam tražili neke lokacije vezane za tu okolinu. Zbog toga mi se diplomski odnosio na Novi Sad, ali trudila sam se da bude područje vezano za vodu, kako bih mogla da implementiram to znanje kod nas, u Novom, u budućnosti – priča za Radio Jadran, Marijana Davidović.

Njen master rad takođe je bio vezan za priobalno područje, a uključivao je marinu, pontone i razne sadržaje na vodi.
Arhitekturu je upisala po uzoru na majčinu profesiju, jer je kao mala gledala njene projekte.

– Prvobitno projekti su rađeni ručno, ne na kompjuterima, pa sam bojala mamine projekte i to mi se sviđalo. U školi sam pokazivala sklonosti ka umjetnosti i profesori su mi govorili da imam talenta. Zbog toga sam probala prijemni na arhitekturi. Bila sam druga na listi, što me motivisalo da nastavim – objašnjava ona.

Arhitektura iziskuje mnogo rada na računaru, pa je Marijana trošila i po 10 sati u toku dana na učenje i crtanje. Izlasci, provod, druženje i zabave žrtvovala je zarad što boljih ocjena i što više znanja. Na prvoj godini, kako je kazala, sa društvom je izašla svega 4 puta. Ali kako je fakultet odmicao, bilo je više vremena i za socijalni život.

– Dok sam se školovala moj najveći strah je bio da možda nešto dobro ne naučim, pa da jednog dana to ne znam. Strah od neznanja bio je moja najveća motivacija, jer mene niko nije tjerao da imam visoke ocjene. Moja vječita ambicija je da sve što radim mora da bude najbolje – navodi Marijana.

Trenutno živi na relaciji Herceg Novi – Novi Sad, ali većinu vremena je u Novom. U Srbiju odlazi samo na sastanke sa mentorom i na obavezna predavanja inostranih predavača. U maminom projektnom birou je “na praksi”.

Kao i kod većine mladih, njena ambicija je da radi svoj posao i da za to bude dobro plaćena, ali Herceg Novi, kaže, danas nije najbolja opcija.

– U Novom Sadu bih živjela zbog velikih mogućnosti, jer je to veliki grad, ima sve, za razliku od Novog. To mi je veoma žao, jer Novi ima dosta potencijala da se razvija. Ali u Novom Sadu standardi su jako niski. Tamo od plate arhitekte ne bih mogla da platim stan i režije – tvrdi ona.

Marijana smatra da arhitektura tek treba da doživi pravi procvat u Crnoj Gori koja ima ogromne potencijale, kako prirodne, tako i urbane, jer inostrano tržište veoma pozitivno reaguje na ono što naša zemlja nudi.

– Naši su ljudi previše tradicionalno orjentisani i kao da se plaše nečeg novog u arhitekturi, pa ne žele da odustanu od običnog. Prisutno je dosta predrasuda. Podržavam, naravno, prirodne materijale, gradnju u kamenu, mediteransku arhitekturu, ali vrijeme je više da se i tu načini napredak. Naša sredina nije za neke ogromne višespratnice, već za manje objekte, bijele boje, u kamenu, sa crvenim krovovima, palmama… To je odlika mediteranske arhitekture – objašnjava Marijana.

Mišljenja je da je naša sredina prezasićena objektima koji su narušili taj mediternaski stil. Međutim, tvrdi da Rusi, ipak, to nisu narušili, iako vole da je sve nakićeno, oni poštuju kamen i primorske motive.

– Mislim da Herceg Novi samo nije dovoljno razvijen. Pravilnim razvojem i kontrolisanom izgradnjom objekata mogao bi da dostigne pristojan nivo. Iako se čini, ipak, nije sve uništeno, jer postoje mogućnosti rekonstrukcije, renoviranje, sanacije loših objekata. Imamo velikih mogućnosti – tvrdi ona.

Pozitivno ocjenjuje odluku da se proslave dislociraju sa Trga Nikole Đurkovića u Park Boka, kao i način na koji je lokalna uprava okitila park. Takođe, pozitivno je ocijenila rekonstrukciju Šetališta.

– Kamen kojim je Šetalište popločano na Škveru mi se sviđa i smatram da je takav kamen trebalo postaviti cijelom dužinom. Sviđa mi se ideja proširivanja u Igalu. Šteta, međutim, za restoran Galeb, jer to je predivan objekat na super lokaciji, ali je funkcionalno devastiran kineskim butikom – objašnjava Marijana.
Kao najljepši dio grada izdvaja Škver i objekat stare željezničke stanice, koji je izgađen od kamena u odlično uklopljen u ambijent, ali i zdanje Druge faze Instituta Igalo.

12 Komentari

  1. Bravo za djevojku! Svaka čast!! Da obavezno spomenem njenog oca pok.Branka- dobrog,vrijednog i poštenog čovjeka sa bezbroj dobrih osobina!




    3



    0
  2. Nauči mlada arhitektice da prvo moraš da se učlaniš u neku stranku.a onda da vidimo šta znaš,a kod nekih moraš biti nacionalno i vjerski pravilno usmjerena. A to što si najbolji student ne znači ti mnogo,na žalost. Ali bez obzira na sve SVAKA TI ČAST!!!




    7



    1
  3. A “Bijela vila”?! Da li iko u ovom gradu zna o čemu moja malenkost piše? Kako je na ovom projektu valorizovala “Bijela vila”? Lučić? Luka? Kakva nesretna luka?




    1



    0
  4. Bravo Marijana. Veliki je to uspjeh za ovako mali grad. Želimo ti puno sreće u karijeri i da znanje koje si stekla sačuvaš, proširiš i braniš od neznalica koje se pitaju, nažalost, najviše u tvojim oblastima interesovanja.




    36



    0

Ostavite komentar

*

code