ZBOR RADNIKA, AKCIONARA I PENZIONERA INSTITUTA IGALO: PRIVATIZACIJA NIJE U INTERESU ZAPOSLENIH

ZBOR RADNIKA, AKCIONARA I PENZIONERA INSTITUTA IGALO: PRIVATIZACIJA NIJE U INTERESU ZAPOSLENIH

57
0
Podijeli
 

Kolektiv Instituta Igalo od skoro 700 stalno zaposlenih radnika uznemiren je viješću da je odobrena prodaja 56,4 odsto državnog akcijskog kapitala kompanije britansko-američkoj grupaciji IWG i u njoj ne prepoznaje strateškog partnera koji će zaštiti interese radnika.

To je poručeno sa Zbora radnika, akcionara i penzionera Instituta.
Predsjednik Sindikalne organizacije Instituta, Igor Sijerković podsjetio je okupljene na kompletan proces pokretanja privatizacije Instituta, odnosno četvrti tender od januara prošle godine. Kao jedini ponuđač IWG planira rušenje Prve faze i gradnju porodičnog hotela, izgradnju hotela na plaži i 55 kuća oko vile Galeb. Osnovan je tek 2013.godine i firme nemaju kapital, a u Institutu su imali neuspjelu prezentaciju. I novska Skupština je zatražila poništenje tendera, odlaganje privatizacije za dvije godine, podsjetio je, pored ostalog, Sijerković.
On je kazao i da IWG traži period od 6 do 18 mjeseci za utvrđivanje stanja kompanije i tehnološkog viška i ne predviđa otpremnine, već nudi raskidanje radnog odnosa uz obostrani dogvor ako kompanija ima sredstva za te namjene. Nijesu spremni da daju nikakve garancije prije potpisivanja ugovora za njhovih sedam zahtjeva, zato IO Sindikata smatra da IGW ne nudi privatizaciju u interesu radnika.
Sijerković se posebno osvrnuo na tvrdnje da je bolja privatizacija nego stečaj koji bi uslijedio zbog navodnog duga Instituta prema Jugobanci Beograd u stečaju:

– Zaključkom Vlade Crne Gore od 26 marta 2009. Vlada je preuzela obavezu plaćanja duga prema Jugobanci u slučaju eventualnog gubitka spora, što takvo obrazloženje čini ništavnim, a svi zainteresovani mogu imati uvid u takve zaključke Vlade. Stoga ostajemo pri stavu da ovakva privatizacija Instituta Igalo ne prepoznaje interese zaposlenih, poručio je Sijerković.

Dugogodišnja medicinska sestra Ljilja Nikezić koja u Institutu radi već 38 godina, kazala je da je zaplakala kada je čula u čije bi ruke trebalo da ode Institut. Ona je podsjetila da je zastrašujuće da nijedna od privatitzacija u Crnoj Gori nije uspješno okončana, čiju je “dobrobit” osjetila većina građana:
– Ja nisam protiv privatizacije Instituta, Institut da bi opstao treba privatizovati, ali ne na način na koji su sve firme privatizovane ili bolje reći pokopane, a ova ili ovakva privatizacija ima sve uslove da prođe kao i sve do sada. Bojim se da će Institut doživjeti sudbinu Boke, bolnice Meljine, Prvoborca, da ne nabrajam, jer ko će zapamtiti toliki broj uništenih preduzeća, kazala je Nikezićka.
Penzionerka Instituta, Branka Kosić, koja je radila kao prevodilac za njemački jezik u službi marketinga, obraćajući se prisutnima istakla je da ne želi da vjeruje da je svemu zaista došao kraj, podsjećajući na početke Instituta, ali i devedesete godine koje su bile teške godine, ali su radnici ipak ostajali tu vjerujući u budućnost firme koja ih izdržava:
– Vlada mora da štiti interese radnika i ljudi koji su je izabrali, a ne da radi protiv njihovih interesa. Iskreno se nadamo da neće proći ovako smiješna privatizacija, za koju kažu da treba da donese 10 miliona eura, što iznosi godišnji prihod Instituta ili četvorogodišnji prihod kojeg donosi norveški program. Zar za tako mizerne pare treba da budemo prodani? – pitala je Kosićka.
Zboru zaposlenih, penzionera i akcionara Instituta prisustvovali su i predstavnici svih opozicionih stranaka u hercegnovskom parlamentu, ali i odbornici Izbora, Mladen Ivanović i Željko Vavić.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code