Zoro Martinetti jedini novski i bokeški špacakomin: Hrani dušu pogledom sa krovova

Zoro Martinetti jedini novski i bokeški špacakomin: Hrani dušu pogledom sa krovova

1632
3
Podijeli
 

zoro martinettiMuzičar, trubač, po malo stand up komičar, dimnjačar ili špacakomin, kako voli da potencira – sve je to svestrani Novljanin, Zoro Martinetti. Kao član novske grupe „Exodusi“, više od tri decenije svira trubu i ujedno pjeva na svim kulturno-zabavnim manifestacijama po gradu i šire. Često svira i na sahranama kako bi ispunio potonju želju upokojenog, no, ipak, ostaće upamćen po rijetkom zanatu – čišćenju dimnjaka.
Ovim poslom bavi se preko deceniju, čime je, kako sam kaže, naslijedio čuvenog novskog oriđinala i dimnjačara, Rudija Karužića Njunja. Ali, ovom nimalo jednostavnom, rizičnom, istini za volju i „šporkom“ poslu, odlučio je da da novu „dimenziju“. Od čišćenja dimnjaka načinio je umjetnost.
Priča Martinetti za Radio Jadran da mu je posao omogućio da se propne svugdje, a kad završi ono za što je angažovan, hrani dušu pogledom sa krovova. Tako je došao na ideju da „okom objektiva“ dokumentuje svaki krov na kojem je radio, zajedno sa panoramom.
U njegovom „fundusu“ je preko 500 slika, neke od njih, oko 50, uspio je da selektuje i objedini u izložbu, prvu, simboličnu nazavnu „Krovovi“. Ta postavka biće večeras otvorena u dvorani „Park“, u 20 h.
„Riječ je o izložbi krovovi – okom dimnjačara. Sve što radim, svaki komin slikam, sa dijelom krova i panoramom. Ideju sam dobio čisteći komine, i tako sam napravio 700 fotografija. Odavno je ta ideja sazrijevala u meni, ali su me iz Herceg Festa ponukali da krenem, i uz njihovu pomoć, vidjećemo to večeras“, priča nam Martinetti.
Priznaje da od tolike količine fotografija nije bilo lako napraviti dobar izbor, prikazati samo deseti dio svega, ali: „To je, što je“, dodaje Zoro.
Izložba je vizuelnog karaktera, biće prikazani novski, ali i krovovi iz Boke, jer je Zoro jedini špacakomin za Novi, Kotor i Tivat. Priprema izložbe trajala je oko mjesec, dok je Zoro izabrao ono što misli da je najbolje, a biće u formatu 40×30 cm.
zoro marinetti izlozba plakatPrisjećajući se kako je počeo da radi kao špacakomin, Zoro kaže da poslije Njunjove smrti niko to nije htio da radi duže vrijeme, što ga je natjeralo da krene:
„Ma ja se mislim, ajde moj Zoro, kažem sebi, ma možeš ti to Zoro … Ver’o sam se svukuda, valaj mogu i po krovovima. Onda sam nabavio alat, male i velike kugle, njih desetak, lanci, četke i još čudo toga, što u početku nijesam mogao ni kupit. I eto, u’vatilo je već 15 godina da to radim…“, priča Zoro.
Iako mu je 65 godina, pozitivan duh i energija ga ne napuštaju, ali ni volja za rabotom, od koje nema straha, još uvijek:
„Obično kažu da kad osjetiš da te strah, ne treba se niđe više penjat’. Ne ka’ ti se zamanta, tad je već kasno. Mene, eto, još nije strah“, dodaje Martinetti.
Vodi preciznu evidenciju kad je, kod koga i na kojem krovu u koja doba bio, međutim, ne zna tačan broj krovova na kojima je radio. Riječ je sigurno o stotinama, a možda je već dobacio i hiljadu.
Iako za ovaj posao nema interesovanja, „jer neće niko da se šporka“, Martinetti je mišljenja da zanat neće izumrijeti, jer uz sve savremene načine grijanja, veliki broj ljudi se ne odriče grijanja na drva. Mada, nema ideju ni ko bi njega mogao da naslijedi:
„Nije lako, ni jednostavno. Imam neki auto, „specijalni“, samo za rabotu, đe držim alat i u njega sijedam onako šporak. Imam dosta toga alata, a ponekad ne možete autom doć’ svuda. Ko će me naslijedit’, nemam pojma. Niko me još do sad nije zvao da pita „Zoro, ‘oćemo li činjet što po pitanju dimnjaka““, priča naš sagovrnik.
Ipak, nije jedini špacakomin u Crnoj Gori – zna za dva u Podgorici i jednog u Nikšiću, a i sam nekada tamo ode, kad ga zovnu.
Zoro je među Novljanima poznat i kao čovjek od škerca, a dodatnu „inspiraciju“ dobija nerijetko i na poslu, gdje je imao dosta smiješnih situacija. Jednu od posljednjih, koja mu se desila prije dva-tri dana, podijelio je i sa nama:
„Ma ima toga dosta, ali prije neki dan otiš’o sam kod neke Ruskinje…. Jer, ona je bo’me zvala dimnjačara, i meni kaže žena, pođi tu i tu, je li, ona ti je Ruskinja, ali priča naški pomalo…. I ja se pojavim na vrata, a ona meni: „Jaoooo, trubačist, trubačist…“…. Ma ja se mislim, ma okle’ ova zna da ja sviram trubu fala ti bože…. Eee, rek’o, trubač, sviram trubu … A ona će: Ma noooo…. Trubačist…. pa uzme nekakve četke, pa poče da maše rukama da mi pokaže što je mislila…. Ja sam se smij’o kad sam shvatio da je trubočist na ruskom dimnjačar…“.
Špacakomin novski i bokeški na kraju je pozvao sve Novljane i zainteresovane da dođu večeras u dvoranu Park, jer, osim izložbe slika, kako je kazao: „ja ću malo zapjevat, svirat trubu, i napravićemo pravi ugođaj“.
Uz to, ako je vjerovati onoj staroj da dimnjačari donose sreću, eto razloga više za odlazak na Zorovu izložbu. A kad vidite Zora, uhvatite se za puce – jer, možda je ovo i „vaša noć“.

3 Komentari

  1. ZORO, NAJPRIJE DA TI CESTITAM BADNJI DAN, BOZIC I NOVU GODINU. DA TE DOBRO ZDRAVLJE NIKADA NE NAPUSTI I DA TI NAMA JOS STO GODINA ZIVIS. DA NEMAM KILA KOLIKO IMAM, BUDI SIGURAN DA BI TI BIO KONKURENCIJA U POSLU DIMNJACARA, PA BI SMO NAS DVOJICA SKUPA OBILAZILI NOVSKE FAMILJE, ISTO KAO STO JE NJUNJO TO UOBICAVAO DA RADI OKO NOVE GODINE. OVAKO NAZALOST, PODAME PUKNE SVAKA TIGLA NA KOJU STANEM, PA NA KRAJU VISE STETE NEGO KORISTI. ‘AJDE MI OSTAJ U ZDRAVLJU I VESELJU. JA CU SE SA TOBOM I DALJE TAKMICITI U PENDULANJU.

    0
  2. Respekt za Zora!!Sve ono sto on radi je vidljivo na kulturno-drustvenoj mapi grada, bilo da su to komini,sahrane,muzika, skerci ili fotografije!!!
    Samo se pitam,a to je u sjenci ove price, da li je Zorova izlozba razlog , sto zavrsna.noc Njegosevih veceri ,nece,po prvi put biti odrzana uRRd Dvorani Park.Mislim da bi se i Zoro,da su ga pitali,ipak pomjerio za koji dan zbog Vladike!!

    0

Ostavite komentar

*

code