Početna Kultura “Amalgam” Željka Bojovića, svojevrsna sjetna knjiga oproštaja

“Amalgam” Željka Bojovića, svojevrsna sjetna knjiga oproštaja

0

U prisustvu, rodbine prijatelja, kolega, poštovalaca njegovog djela, na Belavisti u Starom gradu, u Herceg Novom,  omaž Željku Bojoviću, uz promociju posthumno objavljene knjige “Amalgam”, priredili su publicisti i knjževnici, njegovi prijatelji,  Minja Bojanić, Miraš Martinović, Vujica Ognjenović, te Žarko Mandić.

Niz sudbinskih i životnih susretanja povezuju dva druga Mostarca, Željka Bojovića i Minju Bojanića:

-Željko i ja imali smo slične sudbine, pogotovo  pri kraju turbulentnog prošlog vijeka, ali i početkom ovog. Na Belavisti  smo se našli  nakon što su nam se životi stresli u dvije plastične kese. Sam pojam Belavista djeluje blagotvorno i ljekovito-lijep pogled, a mi smo se našli na jednoj velikoj životnoj prekretnici i obojici nam nije bilo lako – prisjetio se Bojanić.

Pretužan je, jer su prije dva mjeseca dogovarali promociju Željkove potonje knjige, koju je doživio kao sjetnu knjigu oproštaja. U njoj su zastupljeni njegovi radovi, ali i priče o njemu, prikazi njegovih knjiga, intervjui… To je vrsta monografije, koja je kolijevka u istoriji književnosti – kazao je Bojanić.

Željko počiva na groblju Sutina iznad Mostara, među čempresima, koje  Bojanić doživljava kao jedine zvonike i minarete kojima se valja okretati i vjerovati:

– Vrlo svjesno Željko je odlučio da njegova životna kružnica posljdnju tačku spajalicu upravo ima tu gdje smo obojica ponikli i “pali na glavu”.  Dugo sam na tom mjestu ljeti razmišljao o životu. Na kraju se sve svede na to da smrt drijema u svima nama samim činom rođenja, a kada se ona i definitivno probudi to znači i naš konačni san i smiraj – reako je Bojanić, ponosan što je pola vijeka proveo sa čovjekom koji je iza sebe ostavio nisku knjigu, a bio je “kasna renesansna ličnost”.

Jer, Željko je bio čovjek sa raskošnom lepezom interesovanja i stvaranja. Pored beletrističkih djela i vječite muke s riječima, usoiejvo je da se bavi likovnošču, strvaranjem malih skulptura, bio je pozorišni poslenik, pisao pozorišne tekstove, a opet uz sve to ostavio je izuzetan trag i kao prosvjetar i čovjek koji je izveo generacije na kojima počiva budućnost ovog podneblja, kazao je Bojanić.

Knjiga koja čovjeka čini ljudskijim i uzvišenijim

Doživaljavajući Bojovićevu knjigu “Amalgam” nestvarnom i pomalo svetačkom, Vujica Ognjenović je reako da nije uobičajeno niti lako promovisati knjigu autora koji je iznenada napustio ovaj svijet  i to u toku njenog štampanja:

– Zbog toga katkad pomislim da sve ovo nekako posmatra Željko, možda  čak i nadzori iz nekog drugog njemu srodnijeg, suguran sam u to, i njemu ljepšeg svijeta, svijeta duša. I to isključivo duša pravednika i plemenitih ljudi. Dok sjedim ovdje na trenutak mi se učini da i Željko sjedi sa nama kao i tokom ranijih promocija, da prevrće list po list i da nešto traži, nešto što bi želio da se pročita – kazao je Ognjenović priznajući da je prilično zbunjen, te da se osjeća kao da je na raskršću sna i jave. Jer, ovo je prva promocija Željkove knjige na kojoj on nije fizički prisutan, a  “Amalgam” je prva njegova knjiga koju dobija bez posvete autora.

Ukazao je na savršenu strukturu knjige, posbeno se osvrćuću na građu ovog umjetničkog djela:

– Željko je umjetničke svjetove kao osnovnu građu ove knjige, nalazio uglavnom u samom iskustvu, u stvarnosti oko sebe. Oni su iskustveni dokumentarni, veoma originalni  i uvjerljivi – ustvrdio je Ognjenović pominjući razna piščeva kazivanja, anegdote, naučne spise, novinarske članke…

Bojović nadograđuje  vlastita iskustva, ali i dokumentarnu građu, likove i situacije, monologe i dijaloge…Knjiga ”Amalgam” nije samo skup književinih ukrasa, slika, predmeta i pojava stvarnosti, već je to i skup bogate emotivnosi i razvijene misaonosti. Autor upučuje, poruke, savjete i ideje i knjiga sa čitaocem tako stavra prijateljsku vezu i spregu koja čovjeka čini ljudskijim, etički kvalitetnijim i uzvišenijim, ocijenio je Ognjenović.

Amalgam zvani poezija

Željko Bojović je kao književnik i kulturni djelatnik Herceg Novom poklonio više od pola života. Međutim, ako sudimo po djelima koja su  nastala i  poklonjena ovom gradu, kako je kazao Miraš Martinović, poklonio mu je i cijeli život.

Čim je sastavio ovakvu knjigu u kojoj je sabrao ono što su pisali o njemu, ono što je on pisao o drugima, čak i ugovore o objvaljivanju djela, sastavljanju monografija i slično, Željko je predosjećao kraj, vjeruje Martinović.

– Mnoge od  segemenata koji čine ovu knjigu za života se mogu učiniti nevažnim, ali sa ove distance, kada se život mjeri smrću, sve izgleda važno i značajno. Sada druge mjere mjere  već prošli život. Knjiga je znak postojanja. A riječi su trajnije od života. I ova knjiga koja je bila život, drugim mjerama mjeri njegovo trajanje. Ona je amalgam, činjenica, djelanja, putovanja i stvaranja. Ti isječci pulsiraju životom, pa i suvoparni ugovori, pa i neke reklame, fotografije, plakati za festivale i razne kulturne događaje, impresumi sa knjiga, čak i odluke, kao što je ona Narodnog pozorišta u Mostaru, u kojoj mu se daje 675 bodova za mjesto dramaturga. Knjiga ima neku posebnu intimu, metafiziku i poeziju… Sve se u njoj stapa u amalgam zvani – POEZIJA- kazao je Martinović, uvjeren da uz  ostale Željkove knjige, ova stvara prostora da i dalje traje.

Pažnju mu je privukao kratki zapis koji nosi naslov NAD NERETVOM MOST, a u podnaslovu  piše: ”Ovaj tekst sadrži zabilješke za roman u nastajanju, započet u posljednjim danima života pisca”.

Na osnovu zabilješke od svega stranice ipo, da se naslutiti veliki roman o Mostaru,  Hajrudinu neimaru, mostu kao simbolu spajanja obala i ljudi…

– Šteta je, i to velika, što Željko nije uspio da napiše taj roman, što je ta velika tema ostala nenapisana, a započeta je, živi na sranici ipo. Velika je ideja, kao nebo nad Mostarom i ovo nad Herceg Novim, u kojem je Željko nalazio svoje teme, spajajući dva grada i gradeći most između – zaključio je Martinović, pročitavši odlomak iz nenapisanog romana.

Žarko Mandić pričao je o vremenu drugovanja sa autorom dok je bio direktor škole.

Odlomke iz Bojovićevih dramskih djela govorio je glumac Hercegnovskog pozorišta Željko Vavić. Moderatorka večeri bila je Dragana Vlaović.

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code