BRANKO BALETIĆ: ”NEKA SVI SLAVE NJEGOŠA!”

BRANKO BALETIĆ: ”NEKA SVI SLAVE NJEGOŠA!”

118
0
Podijeli

branko baletic pressDa li se to film vraća u bioskope, ili se filmski festival u Herceg Novom vraća staroj slavi, ili je publiku zaintrigirao dokumnetarac “Noć skuplja dva vijeka”, Branka Baletića posvećen biografiji Njegoša? Šta god da je, gotovo 1500 duša sinoć na Kanli kuli je odgledalo prvu projekciju crnogorskog reditelja, izvan konkurencije.
Dobitnik nagrade Grand prix na Festivalu filma Jugoistočne Evrope „SEE a Pariz”, fascinirao je prije svega one koji se bave izučavanjem slovenskih jezika, ustvari fascinirao ih je Njegošev život i djelo, kaže reditelj Branko Baletić. Tako su se mnogi zapitali kako je moguće da jedan čovjek prije podne sređuje svoja divna plemena, popodne vodi bitku s Turcima, a preko noći piše “Luču mikrokozmu”? – Naravno postoji i francuska verzija filma, postoji i engleska, spema se italijanska, a ja bih najviše volio da napravim tursku verziju Njegoša. Mislim da je došlo vrijeme za akt pomirenja između ove dvije države i dva naroda. Bez obzira na Njegoševu opsesiju osmanlijskim carstvom i Crnojevićima koji su žestoko povezani sa turskom istorijom. Ne naravno pro forme radi već zbog toga što u ovoj državi, Crnoj Gori žive i pravoslavci i muslimani i katolici – objašnjava Baletić nešto što je izvan njegovog filma bogate arhivske građe.

On je koristio brojne izvore, radove izvanrednih reditelja i stvaralaca, Velja Stojanovića, Ratka Đurovića, novskog snimatelja Steva Lepetića, Mila Milunovića, Mihaila Lalića, ali kako kaže najveću zahvalnost duguje RTS-u, od koga je dobio materijale iz 1991. godine.
– Tada, kada je već počeo rat, RTS je snimila seriju o Njegošu, izuzetno korektnu i profesionalnu, pa čak i u istorijskom kontekstu. Sjajna Jelena Jeca Genčić, poznatija kao teniserka, je bila rediteljka serije u Crnoj Gori i ona mi je dala dozvolu da je preuzmem. Na žalost, umrla je nedavno – priča Baletić.
On smatra i da je javni servis RTCG u obavezi da napravi ozbiljnu TV seriju o Njegošu. Jer, danas se Njegoš ne čita mnogo. Postoji uvjerenje da je njegov jezik arhaičan, ali njegova misao nije arhaična, primjećuje Baletić. Njegoša treba čitati i gledati. U pismima koja je pisao svom najvećem neprijatelju Njegoš kaže: “Na kraju ja te molim, smiri svoj narod, svi na ovom prostoru živimo zajedno”.
– On je toliko znao situaciju da je govorio “Samo ja i Bog znamo moj položaj”. Sve mu je bilo jasno, ali nije imao mnogo moći da uradi ono što je trebalo da uradi. Njegoš je ubio i svojom rukom puno ljudi, u želji da spriječi krvnu osvetu, bio je veoma surov. Spaljivao je kuće onima koji su se svetili, vješao ubice i lopove i porez je naplaćivao – istako je Baletić, uz opasku da sve ono što Njegoš nije kao državnik uspio da uradi učinio je to njegov nasljednik Danilo, koji je proširio granice Crne Gore i učvrstio državu, postavivši je na zakonu i pravdi.
No velika je opomena kreatorima politike u crnogorskoj kulturi i nakon ovog filma, jer ove godine je Minsitarstvo kulture izdvojilo smao 186 hiljada za sve filmove. A Balitićev film o Njegošu valjalo bi da se na DVD-ju gleda i u školama i na fakultetima, da bi mladi sagledali lako Njegoševo djelo, njegova pisma, poeziju, strast prema ženama..
– Vjerovatno bi neko od mladih reditelja mogao naći način da Njegoša više približi. Nije on tako komplikovan kako se misli. Njegova poruka, ako je ima, je vrlo jednostavna: “Promišljajte svijet i sredinu u kojoj živite”, ništa više nije tražio od nas. Ja bih dodao da traži od nas da svako makar u sopstvenom životu igra glavnu ulogu. Njegoš je znao koliki je nedostatk obrazovanja u Crnoj Gori i jedna od njegovih rečenica: “Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja” je jasan stav prema sredini koju je on istovremeno volio i znao sve nedostatke – misli Baletić.
On ne bježi ni od rasprava o Njegoševom porijeklu.
– Nemam nikakvih iluzija o njegovom crnogorstvu, ali moram reći ko je ozbiljnije pratio njegovo djelo, njegovu poetiku, mislim da je volio Srbiju i srpstvo kao svoju Crnu Goru. Jer, njemu je Srbija bila na neki način najveća država, mada nikada nogom nije u nju kročio. Znao je istoriju srednjovjekovne Srbije i stalno je govorio o ujedinjenju slovenskih plemena, a na drugoj stranici svoje knjige “Lažni car Šćepan mali” napisao je: “štampano u Zagrebu, u Jugoslaviji”. To je fascinantno šta je već tada znao. Prema tome, neka svi slave Njegoša. On pripada Crnoj Gori, ali i Srbij, regionu, Evropi, a ponajviše čitavom svijetu. Ali ako je riječ državotvornoj vrsti proslave onda ona pripada Crnoj Gori, čiji je sin bio – zaključio je Baletić.

 

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code