Početna Ke Nova Damjan i Bojan sa katamaranom stigli sa puta oko svijeta u Herceg...

Damjan i Bojan sa katamaranom stigli sa puta oko svijeta u Herceg Novi

21

Skoro dvije godine trajao je vijađ na koji su se 5. septembra 2017. godine iz Gradske luke Herceg Novi katamaranom uputula dvojica prijatelja, Novljanin Damjan Vukićević i Beograđanin Bojan Aleksić. Vratili su se večeras u matičnu luku, poslije 33 hiljade pređenih nautičkih milja, raznih vjetrova i bonaca, susreta sa zemljama, gradovima, ljudima…

U Gradskoj Luci nešto prije 21 h vezali su brod. Dočekali su ih rodbina, prijatelji, predstavnici Opštine, znatiželjnici, Gradska muzika Herceg Novi, mediji…

Picerija i restoran

Uzbuđenje, radost, zagrljaji i priča, prvo Damjanova:

-Nismo očekivali ovakav doček, a imali smo odlično iskustvo, puno mjesta, ljudi koje smo upoznali. Ludilo! Jedrilačari koji pomažu jedni drugima… Planirao sam da idem oko Južne Afrike, ali kada sam došao do Šri Lanke vidio sam da ima 30-tak brodova. Niko se nije bojao radi gusara. Rekao sam neću da budem jedina kukavica, pa sam i ja krenuo gore, kroz Crveno more i skratio malo put. Ali nema veze, opet ću ja ploviti, možda za deset godina – kazuje Damjan.

Od teškoća pamti izbjegnuti incident sa gusarima, ali i cijepanje jedara, sitne kvarove, što nije bilo ništa strašno.

Najteže im je bilo prvog dana kada su kretali iz Francuske, bilo je nevrijeme, nisu imali iskustva i nisu znali kako se brod ponaša. Bilo je i na brodu teško po desetak dana plovidbe od obale, razmišljanja samo da se vrate kući. Ni u Pacifiku nije bilo lako:

Foto: Đorđe Matković

-Nezgodno je. Gdje god da idete, na bilo koje ostrvo treba minimum 5 dana. Ali, kada dođete tako vas stanovnici prihvate nevjerovatno, pitaju vas odakle ste, gdje ste bili, dovode u kuću na večeru…

Inače, Damjan priznaje da je bio loš kuvar, da je ribu dobro spremao Bojan. Tokom puta Meditaranom su ih posjećivali prijatelji, ali čim su se udaljili jedino rodbina:

-Dug je put, trebalo je odvojiti vrijeme i novac …upoznate dosta jedriličara. Tačno se vidi ko su pravi jedrilčari, koji ti odmah pomažu, a ko ljudi u čarteru – kaže Damjan.

Na naše pitanje je li “stavio na papir” koliko ga je avantura koštala odgovara:

-Ne, ali sam znao da će me to neko pitati i jedino mogu reći da sam potrošio sedam kubika goriva – uz osmijeh priča Damjan kome je sada samo želja da se opusti sa rodbinom i društvom.

Lijepo je biti ponovo kući, dodaje drugi član posade, Bojan Aleksić:

-Bilo je malo loše more, ali ovdje je sve mirno. Putovanje je kratko trajalo, pa ćemo vjerovatno ići i drugi put – navodi Bojan i kaže da mu je bilo najteže zbog lošeg vremena od Galapagosa do Uskršnjih ostrva.

-I gusari su pokušali par puta da nas zaustave, kod Tajlanda i Đžibutija nismo stali i dobro smo prošli – priča Bojan.

Opisuje da su krenuli iz Francuske, preko Španije, Portugala, ka Herceg Novom, pa preko Grčke, Malte, Maroka, Kanarskih ostrva, Kariba, Uskršnjih ostrva, Gvineje, Indonezije, Tajlanda, Indijskkog okelana, Crvenog mora, Džibutija, Egipata…nazad do Novog.

Damjanov brat, Srefan Vukićević priznaje da je bio sve vrijeme zabrinut za brata, ali da je, ipak, najviše zebla majka:

-Mislim da joj je oduzeo dosta godina života, ali naumio je da plovi oko svijeta i to je ispunio. Bili smo u kontaktu. Čak sam ga i vidio u oktobru, bio sam deset dana sa njim na brodu u Indoneziji. Ali nikada se ne bih usudio kao on da budem toliko na moru, deset dana je dovoljno. To je spartanski život na brodu. Jako malo ljudi je uradilo to što su Damjan i Bojan- priča Stefan.

Majka Branka kaže da je brojala mjesece i dane kada će se vratiti Bojan:

-On se javljajo i pričao kako im je bilo, a onda više nije bilo spavanja. Ali, eto, došao je i sada mogu mirno da spavam ne razmišljajući gdje je. Par puta mi je ispričao šta mu se dogodilo na brodu i briga me obuzimala- kazuje Damjanova majka, koja ne želi ni da čuje da joj sin ponovo namjerava na dugu plovidbu:

– Reći ću mu možeš gdje hoćeš kada ja umrem, ali nemoj dok sam živa. Rekao mi je da će ići motorom po Africi, a ja se nadam da neće. Treba ga oženiti da sjedi malo kući- dodaje ona.

Damjanov otac Savo kaže da je tokom ove dvije godine bilo sekiracije, očekivanja i nade:

-Hvala Bogu sve je dobro prošlo. Ja sam im se pridružio dva puta na dva predivna mjesta, na Tahitiju i u Singapuru. Bilo je sekiracije i zebnje, ali s druge strane i razumijevanja da je to jedan izazov koji čovjek može vjerovatno da ostvari samo jednom u životu. Malo je ljudi kojima je ovako nešto uspjelo. Ponosan sam i srećan što je na kraju sve lijepo završeno.

Na brodu „Daedalus Adventure”, uz crnogorsku vijorila se i zastava Herceg Novog, zato je, kako je kazao predsjednik Opštine Stevan Katić, bila i obaveza da sa potpredsjednikom Milošem Konjevićem dočeka moreplovce:

-Hrabri momci oplovili su čitav svijet i ponos su grada. Naša zastava vijorila se duž čitave rute. Pročulo se za Herceg Novi i odajemo im svako dužno poštovanje za hrabar gest. Slušajući kroz šta su sve prošli, to je pravi spartanski život koji su vodili. Nije bilo lako, ali tu smo da im odamo priznanje i zahvalimo što su promovisali Herceg Novi koji ih je dočekao i ispratio prije dvije godine – istakao je Katić.

Ostaće i upamćen neobičan podvig jednog Novljanina i jednog Beograđanina , koji su katamaranom, dugim 13,96 metara, širokim 7.8 metara, preplovili 33 000 nautičkih milja na putu oko svijeta. Malo kraće nego što su prvobitno planirali , jer su i Atlantik prešli samo jednom i umjesto tri, ostali su dvije godine. Ali, dovoljno dugo, za dosta uzbudljivih priča s mora i okeana, nošeni vjetrovima, valovima, a iznad svega ogromnom željom za avanturom.

21 Komentari

  1. E pa ovo je strašno , da nemam riječi kakvi su komentari ovog naroda i reći ću ” ovog naroda ” jer komentari pravih Novljana ovakvi ne mogu biti !!! Sram vas bilo pi stoko jedna , se…te tu gluposti da se tako izrazim , sve vam smeta je…te život , ne valja vam ono ne valja vam ovo , i rđavome k…cu i dlaka smeta !!! Eto tako kratko i jasno !
    A vama momci svaka čast, ne znam vas ali kao da je to i bitno, dobro došli kući i imat ćete materijala što kome ispričati od avantura i šta ste vidjeli a ne kao ovi što komentarišu što nisu prešli Lepetana i Debeloga brijega i u sve se razumiju !!!

    4
    3
  2. Neka su oni zdravo došli i neka su se lijepo proveli,ali privatno treba da ostane lično i samo za porodicu i prijatelje kojih svaki čovjek ima malo.Ovome narodu ne treba reć ni đe ideš,ni kad se vraćaš.Do Trebinja kad pođe neko pitaće okle mu pare .

    12
    2
    • A ako odeš malo dalje od trebinja dočekaće te Mića sa gradskom muzikom i fotoaparatom. A ućuto se što se Simonide tiče, kao počela je da dolazi na posao xaxaxaxaxa

      15
      4
  3. Svaka cast Damjanu i Bojanu! Ali, Novljani su pausalno gledajuci majstori od bonace!
    Jedrilicu koju imaju uglavnom koriste da bi pod motorom otisli do Zanjica i takodje se
    otamo vratili pod motorom. Dune li malo jace maestral gledaju sto sigurnije vezati
    jedrilicu. Dune li tramuntana ili nevera – nastaje panika na Skveru! Ima li bilo ko u Novom
    kratka olujna jedra da jedri po Boki po olujnom vremenu? Ja to jos nisam vidio…

    10
    1
    • U današnje vrijeme su glavna jedra sa podvezima za skraćivanje jedara u oluji. Samo toliko da znaš da ima neko ko je iz Novoga, ko ima jahtu i zna za šta se sto koristi. Da se ne bi previše pametovalo po portalu.

      1
      1
      • @Jedro – Da se jedra mogu refovati-skratiti podvezivanjem znam jos od pocetka sezdesetih godina.
        Poenta mog pisanja o olujnim jedrima je ta da Novljani vrlo malo jedre po iole jacem vjetru, a kamoli da kupuju olujna jedra koja su redovno narandzaste ili crvene boje!

        3
        1
  4. Bravo za đir oko svijeta, sve čestitke.
    Ipak Mama je u pravu, treba Damjana oženiti, pa neka energiju usmjerava na druge obaveze!

    31
    1
    • Da se ozenio ne bi ga pustila zena na put oko svijeta.
      Svi americki astronauti za koje stoji da su bili na Mjesecu
      su bili ozenjeni.
      To je najbolji dokaz da nisu bili na Mjesecu – ne bi ih zene pustile…

      8
      3
  5. Ovo je podsjećanje da je život predivan i da vrijedi svaki njegov minut!
    Bravo za ovu lekciju momci! Hvala vam.
    Slobodno nas podsjetite na to svaki put kada nas vidite kako jadikujemo nad svojim nekvalitetnim i dosadnim životom, ili još gore, krivimo druge za to.

    26
    2
  6. “…jedino mogu reći da sam potrošio sedam kubika goriva – uz osmijeh priča Damjan”
    Neka Damjan procita na ovom sajtu kako putnik automobilom kroz Boku emituje 142 tone
    ugljendioksida pa ce se jos vise smijati!

    7
    6

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code