Početna Eco Električnim motociklom kroz Novi: Brzo, bezbjedno, jeftino…

Električnim motociklom kroz Novi: Brzo, bezbjedno, jeftino…

18

Davna 1885. godina, ostala je zapamćena kao važan preokret u istoriji čovječanstva. Te godine,  njemački inženjer, Karl Benc, svoju ideju o vozilu na motorni pogon sa unutrašnjim sagorijevanjem pretvara u stvarnost. Od tada motori benzinci postaju preferirana vrsta pogona u daljnjem razvoju automobila.

Foto: Tricikl Karla Benca iz 1885.godine – Wikipedia

Zanimljivo je da su usljed velike popularnosti, ovi motori  čak uspjeli da privremeno ugase tadašnji razvoj alternativnog pogona. Na njih, svijet danas gleda kao potencijalno rješenje ekoloških problema sa kojima se susrećemo. Riječ je,naravno, o električnom pogonu.

Zahvaljući auto – gigantima, poput Nissan-a, Renault-a i Tesla Motors-a, vozila na električni pogon su već godinama dio saobraćaja u inostranim gradovima, pa je bilo samo pitanje trenutka kada će neki, nalik njima, „prozujati“ ulicama Herceg Novog. Zahvaljujući našem sugrađaninu, osnivaču moto kluba “Bezbjednost”, Dejanu Šofrancu, taj trenutak je konačno došao.

Već mjesecima omiljeno prevozno sredstvo ovog auto-moto entuzijaste je mali električni motocikl, zatvorenog tipa, kojeg je uvezao iz Kine:

„Mašinac sam po struci, pratim auto – moto trendove i postao sam svjestan da je u ovome budućnost. Išao sam tragom da pronađem neko vozilo koje bi mi odgovaralo za kretanje po hercegnovskoj opštini.“ – navodi Šofranac.

Glavni kriterijumi pri izboru bili su mu zaštita životne sredine, ekonomičnost, bezbjednost i lakoća održavanja, što je ovaj „ mališa“ zadovoljio u potpunosti.

Jedini model u Herceg Novom

Na pitanje, kako je ovaj motocikl stigao u Herceg Novi, Šofranac kaže da nije bilo jednostavno. Po njegovim saznanjima, ovo je jedini model vozila na području bivše Jugoslavije,  pa samim tim se nije mogao osloniti na ničije iskustvo, već ga je sticao sam:

„Motocikl je iz Kine stigao u Kopar. Potom je prebačen u Čačak, odakle sam ga ja sam dovezao prikolicom u Herceg Novi“ – navodi on.

S obzirom na planove da, sa svojim prijateljem, Ivanom Mitrovićem, pokrene biznis prodaje ovih vozila u Crnoj Gori, Šofranac kaže da će u budućnosti uvoz  biti pojednostavljen. Novi primjerci  će iz Kine direktno stizati u Bar.

 

On i njegov kolega morali su da riješe i registraciju vozila. Budući da nosi oznaku L2, vozilo je kategorisano kao motor do 50m3, što je imalo povoljan odraz na cijenu registracije. Ovaj motocikl je dobio svoje tablice, sa važećim periodom od pet godina za svega 51,50 €. Jedini preostali trošak  jeste polisa osiguranja koju Šofranac za vozilo dobija u narednom periodu, po cijeni od oko  14 €.

Zbog pomenute klasifikacije, ovim motociklom može  upravljati vozač sa položenom A, ili B kategorijom, što je još jedan u nizu benefita.

Održavanje vozila

Šofranac kaže da jedini kvar koji je moguć u održavanju ovog vozla jeste kvar neke komponente elektronike. U to spadaju  električni podizači prozora, sirena i slično, a te potencijalne probleme je lako ukloniti. Uz vozilo se isporučuje i određeni set djelova u šta spadaju i dijelovi za kočnice koje podliježu zamjeni kao i kod klasičnih vozila, tako da ni to nije problem.

Kada je riječ o samom motoru, ne postoje nikakve vrste tečnosti, filteri, niti bilo kakve druge komponenate koji mogu praviti problem u klasičnim automobilima, pa samim tim naš sugrađanin ni oko ovog nema „ posla“ . Jedina konstantna „briga“ jeste održavanje samih baterija koje se zasniva na punjenju po potrebi.

Potrošnja, ekonomičnost i bezbjednost

Prilikom testiranja po ravnom terenu, bez uključenih svjetala pokazalo se da ovo vozilo može preći i do 100 km, dostižući maksimalnu brzinu od 45 km/h, što odgovara specifikacijama proizvođača, „Anaig Brisk“. Međutim, kada je u pitanju savladavanje hercegnovskih uzbrdica i vožnja pod obaveznim kratkim svjetlima, situacija je nešto drugačija:

„Uzbrdice mu malo više troše bateriju, kao i  kratka svjetla koja po našem Zakonu moraju biti stalno uključena. Pod tim uslovima on može da pređe nekih 50 km bez problema, što mislim da je za lokalnu vožnju sasvim dovoljno.“ –  kaže Šofranac, dodajući da ako za to postoji potreba, mogu se nabaviti i dodatne baterije koje je lako zamijeniti sa praznim.

Upravljač sa instrument tablom

U pogledu ekonomičnosti, baterije vozila se iz potpuno praznog stanja mogu napuniti do punog kapaciteta za 8 sati. Potreban je  punjač, koji uz vozilo dolazi i klasična kućna utičnica. Po računici našeg Novljanina, ako bi se punjenje obavljalo svakog dana, ono bi iziskivalo trošak od  17€ električne energije mjesečno, što je po njemu veoma prihvatljivo.

Osim toga, ovaj motocikl je u prednosti u odnosu na klasični skuter od 50 m3, jer je sa svoja tri točka i težinom od 370kg daleko stabilniji. Jedan od glavnih uzroka saobraćajnih udesa je nesavjesna brza vožnja, ali zbog  maksimalne brzine od 45 km/h, korisnici ovog vozila ne mogu doći u iskušenje. Jedinu manu koju naš sagovornik vidi, jeste činjenica da je vozilo skoro nečujno, što može dovesti do toga da ga pješaci ne čuju dok prilazi. Nada se da će ovaj problem biti riješen u nekom od narednih modela, a do tada ostaje samo inače važan oprez prilikom vožnje.

Za koga je ovo vozilo?

Pored privatnih vlasnika, Novljanin ovo vozilo vidi kako korisnu alatku većim ugostiteljskim objektima, dostavljačima hrane i pripadnicima obezbjeđenja objekata:

„Već postoje interesenti, a među njima su i security firme. Na primjer, jedan zaposleni, koji kao zadatak ima da obiđe neki objekat, u vozilu je  potpuno  zaštićen od kiše i vjetra, ima brisače, svjetla i ostalu signalizaciju pa tako radnik može nesmetano da obavlja svoj posao“- kaže Šofranac.

Na kraju, izgleda da su  sve prepreke pređene osim jedne, a to je početak distribucije, koji je odgođen zbog trenutne nemogućnosti saradnje sa kineskim proizvođačem , uslijed pandemije COVID-19.

Šofranac se nada skoroj stabilizaciji situacije i  očekuje da će se novi modeli ovog malog vozila, na crnogorskom tržištu, naći početkom iduće godine. Kada je riječ  o cijeni, on napominje da ovakva vozila nigdje u svijetu nisu jeftina. Vozila zvučnijih marki poput pomenutog Renault-a se kreću od 10 000 do 50 000 €. Imajući u obzir taj podatak, Šofranac smatra da će cijena ovog motocikla kod nas, od 3 800 €. biti itekako prihvatljiva .

Prema posljednjim podacima na području  hercegnovske opštine nalazi se 31 električno vozilo, naglašava Aleksandar Deretić iz Centra bezbjednosti Herceg Novi. On za Radio Jadran pojašnjava da  se najveći broj koristi u okviru kompleksa Portonovi.

Nadamo se da će već iduće godine, zahvaljujući Dejanu Šofrancu i njegovom prijatelju, Ivanu Mitroviću ova statistika biti značajno izmijenjena.

18 Komentari

  1. А ђе ћеш га пунит кад ниси дома? А цијена батерије? А кинески сумњиви квалитет? Све до прве буре па кариола ће бити подморница 😂

  2. Niko od komentatora ne misli na Ruse i njihove energente. Vi biste svi htjeli da se dzaba vozite a da se Rusi bore za vase probleme. Nece to ici.

    3
    5
  3. Vidio sam ovaj slatki autić još negdje u maju po HN. Jednom prilikom je vlasnik došao do prodavnice alata u Meljinama, kod tunela. Taman izlazim iz radnje, a on parkira. Oduševio sam se autićem. Pitam, mogu da slikam, kaže momak: Ma slikaj slobodno, razgledaj, nije frka.. Prelijep autić, ali meni teško dostiža na žalost..

    12
    4
  4. Mene ovo podsjeca na indijske rikse, bilo motorne, bilo na nozni pogon. Iz vlastitog iskustva nikad nisam volio voziti skuter da ne kazem po kisi, nego po mokrom putu. Kad padne prva kisa nakon duze vremena asfalt je isnimno klizak, skuteri proklizavaju, a ovakva vozila mozda su stabilnija s obzirom na 3 tocka. Voznja u riksama uvijek mi je bila neudobna nekako na granici prevrtanja, udari bure znaju ovdje bit prilicni, a uzbrdice i nizbrdice ovog terena su isto problem. Nadajmo se da ce jednog dana biti i kod nas po povoljnim cijenama polovnih punokrvnih elektromobila, kao i jednostavnijih nacina punjena, do tad se vozimo na fosilna goriva.

    15
    2
    • bibita je u pravu sto se tice sumnjicavosti u vezi naseg terena i vremenskih prilika ( nacina na koji kod nas pada kisa i duvaju vjetrovi ) koliko je to sigurno za ovu vrstu vozila

  5. Ljeti grijem vodu u flaše ne bi li mi račun za struju bio manji. E, ne znam, trošim minimalno a plaćam maksimalno. Svaka tebi cast ako ti na to ide 17e mjesečno.

    15
    4
  6. 3800e prihvatljivo za kineza?kao prvo odakle ljudima tolike pare i ovo je cisti luksuz ko ima da da za ovakvu stvar taj novac,ljudi godinama stede za auto od 3000 da mogu fukcionisat a ne da daju za ovo da bi mogli poc do poste

    22
    7
  7. Samo neka mi neko pojasni sta je tu BEZBJEDNO!? Sto vozis polako!? A u susret ti naidje mangup sa BMWom od DVIJE TONE i raznese te kao limenku!! O cemu mi pricamo

    51
    6
  8. Decenijama živim u Minhenu i iz iskustva znam za jednu stvar sa kojom se mnogi neće složiti, ali ja na njoj insistiram. Za mene su daleko najbolji vozači vlasnici ili šoferi automobila Rolls-Royce! Oni su bez izuzetka džentlmeni na ulici, ne žuri im se nigdje, i ne uzbuđuju se ako ih preteknete. Jer, njima je sasvim dovoljno da voze Rolls-Royce koji drugi ne mogu sebi da priušte. Niko na ulici neće obratiti pažnju na vas ako ste pretekli Rolls-Royce, svejedno će gledati u tu “katedralu od automobila” a ne u vas!
    Ali, došla su vremena da Rolls-Royce vozači dobijaju ozbiljnu konkurenciju na ulici! A to su upravo vozači ovakvih mini elektro-vozila. Oni nisu u stanju da se upuste u jurnjavu ulicama, a ako se sudare sa nekim – “kuku Todore”! A i mnogo su simpatičniji od kojekakvih SUV monstruma koji ne samo da gutaju jorivo, već i ulični i parking prostor priobalnih gradova.
    Već godinama posmatram jedan mali Reno elektromobil (Renault Twizy) koji je otvorio eru elektromobilizma u mom kvartu u Minhenu. Neko sa njim dolazi na posao i ostavlja ga ispod pješačkog nadvožnjaka da ne pokisne… Na njemu je prije koju godinu bio i oglas da vlasnik traži stan sa garažom koja ima mogućnost ugradnje punjača njegovog vozila. Izgleda da je oglas urodio plodom!
    Korona pandemija je žestoko pogodila njemačku automobilsku industriju. Proizvodnja je prvo stala, a potom je prodaja dobro “zaškripala”… Proizvođači imaju veliku zalihu dizel automobila koje je teško prodati mada imaju najnovije motore. Bilo je predloga da se njihovim kupcima ponovo davaju premije kao prije više od deset godina za vrijeme velike krize. Od ovog se odustalo kako se ne bi konkurisalo proizvodnji elektromobila. I stvarno, tih automobila je sve više i više na ulicama Minhena. Postalo je biti prestižno imati elektromobil!
    Prije tri dana gledao sam na TV vijestima u Njemačkoj da Ilon Mask, koji kraj Berlina paklenim tempom gradi novu fabriku elektromobila TESLA, bukvalno MOLI građane da se prijave za rad u njegovoj budućoj fabrici koja treba da proradi več 2021. godine. Treba mu 40.000 radnika!!! Vjerujem da će mnogi iz ex-Yu navaliti da tamo potraže sreću!
    Tako je 2020. godina postala prava prekretnica za elektromobile; ne samo na Zapadu već kako vidim i u Herceg Novom!

    19
    8

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code