Početna Društvo “Glas Boke” 1936. god: “Hercegnovi i pored toga što na oči napreduje...

“Glas Boke” 1936. god: “Hercegnovi i pored toga što na oči napreduje i što zna da živi, ima briga koji tište njegove građane”

3

Sedmični list “Glas“, koji je izlazio do II Svjetskog rata, donosi niz pikanterija iz tadašnjeg života Boke, pa tako i Herceg Novog.

Na žalost, mada je list digitalizovan i internetski dostupan, nije i pretraživ na savremeni način, već se mora iščitavati s kraja na kraj.

I pored tog nedostatka, ljubiteljima prošlosti će svakako biti zanimljiv. Evo jednog od velikog broja zapisa o gradu, koji je objavljen baš 17. oktobra 1936. godine, a kojeg smo našli na sajtu Gradske biblioteke.

Mnoge stvari su se promijenile, ali osnova i mentalitet Novog i Novljana su izgleda i dalje isti. Osim toga, reportaža ukazuje i na siromaštvo koje je vladalo tada, a danas, 83 godine poslije, obilježavava se Svjetski dan borbe protiv siromaštva. Ako ništa, danas se još sunčamo i kupamo, a tada je padao snijeg u zaleđu. Svakako, možemo napraviti paralelu gdje smo bili, a gdje jesmo.

Evo, dijela jesenje reportaže sa naslovnice “Glasa Boke”:

Poslije jedne žive i raspojasane sezone Hercegnovi je lagano, gotovo neosjetno krenuo u jesen normalnom kolotečinom. Šareni kozmopolitski život, koji je isuviše drečao kroz žarke boje ekstravagantne setove i mješavinu svih jezika iščezao je, povukao se bogzna sve tamo u daleki svijet, i Hercegnovi ukazuje svoje obično, ali ovo lijepo naše lice mjesto šarene sezonske obrazine. Kao lijepa dama koja se iz mode i bez potrebe maže, pa vam se jednog jutra ukaže čista kao rođena.

Slikovit i lijep pruža se Hercegnovi na strmoj padini brežuljka. Takav se ukazao i ove jesenske nedjelje , kada je poslije strašne i olujne noći, sa Radoštaka i Dobroštice iznenađene Hercegnovljane pozdravio- snijeg. Iznenađenje i jedinu senzaciju, možda, u ovom jesenskom štimungu morala je izazvati ova neočekivana smjena gosti: bjelosvjetski ljetnji jedva odoše, a zimski već obasu planisnke vrhove. Inače, u ovakvom okviru, miven toplim jesenjim suncem, Hercegnovi je zaista osvanuo neobično lijep. Savinska dubrava pokrovom gustih stoljetnih krošanja, otvara kao pauk isprepeletenu mrežu puteljaka i staza, da vas zamami i privuče u gustio hlad i jednu besprimjerenu tišinu. Sve zasotaje za Savinskom dubravom u Hercegnovome, koji, bez sumnje, ima i drugih preimućstava. Ali , Savina je posjed koji tek na Primorju, u jednom sunčanom ljetovalištu, treba naročito da se cijeni. A ujesen, pri ranoj jutranjoj šetnji, Savina će vam pružiti nove čari. Dozreli kesteni padaju na staze i u šiblje, milioni ciklama prosuše diskretnu boju po padinama i tratinama, mlaka sunčana zraka probija se kroz gustu korošnju da razblaži jutarnju svježinu.

Dva bosonoga dječaka oprezno, ali žurno, sagibaju se nad stazu po kojoj  popadoše bodljikave lupine sa zrelim kestenjem i kupe hitro vješto jesenje plodove u prljave marame.

“Gubi se, bjež odatle da te ne vidim više…” –viknu čovjek ispod puteljka, a mali poderanci snuždeni i blijedi brzaju natrag pogledajući žalosno u gotovo prazne marame.

“Jesu li to vaši kestenji”, pitam mlađeg čovjeka koji dolje putem kupi opale kestenje ljušteći ih potpaltom, a ujedno dozivlje neku ženu, koja tamo opet nevidljiva od grmlja vrši valjda isti posao.

“Nijesu moja. Uzeo sam ih napola. Kupimo ja i žena da se prehranimo barem nekako. Prodajemo kilo po tri dinara i pola dajemo gazdi”, odgovara on I pokazuje nam kako se ljušte olupine nogom. “Vidim te, nije to lak posao, ni brz, a kad skuvate kestenje i tražite nekoliko dinara za kilo, kažu nam, skupo je…”

Tamo nad stazom oglasilo se zvono. Jedna koza propinje se i brsti zeleno granje. U krasnoj Savinskoj dubravi! Šteta! I grehota. Kako se ovo dozvoljava?

“Ali ovo je naše”, oglašuje se jedna ženska pojava, duga i blijeda lica.

“Ipak bi se Savina morala čuvati, ne valja to. Savina je nešto najljepše što ima Herceg Novi”, veli joj.

E, moj gospodine, ali i stoka mora nešto da jede”. Da stoka mora da jede, ali na žalost, ovo nam baš ne valja.

Tako Hercegnovi, i pored sve ljepote, ima svojih jada. Kao svako. Krasna Savinska dubrava, sva u cvatu ciklama, pružila je ovog jutra i tri živa prizora: bijede, borbe za hljeb, neshvatanja.

Istina ne mora i ne može da ide sve kako treba, ali u Herceg Novome, koji vidno napreduje, koji se na oči širi i izgrađuje, čućete u razgovoru s njegovim ljudima i još štošta što sami ne možete ni znati ni zapaziti. Tako Hercegnovi, ovaj lijepi sunčani dan pod Španjolom, sa ostacima raspuklih i ruševnih kula, sa naprednim terasama i bogatom botaničkom baštom kraj hotela “Boke”, sa visokocijenjenim posjedom Savinske dubrave, sa još mnogo detalja i ugodnih kutaka koji ga čine privlačnim boravištem i ljeti i zimi i ovaj i ovakav Hercegnovi ima svojih briga.

3 Komentari

  1. Kostanji vise ne radjaju jer su prerasli i zarasli. Vlasnicima imanja se prijeti kaznama ako i granu posjeku u svojoj sumi. A drugi niko se ne bavi odrzavanjem Savinjske dubrave. Neki izgleda misle da je Savinjska dubrava Biogradska gora knja ce se sama regenerisat i odrzavat

    1
    1

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code