Jugoslovenska ikona, Zuko Džumhur, pripada svijetu, a Herceg Novi mu “držao dušu”

Jugoslovenska ikona, Zuko Džumhur, pripada svijetu, a Herceg Novi mu “držao dušu”

19
Podijeli

Zulfikar Zuko Džumhur, autor desetak knjiga, karikaturista koji je 40 godina objavljivao u Politici, putopisac koji je obišao svijet, scenograf, TV i filmski  stvaralac, prvi put je u Herceg Novi došao 1969. godine, na nekoliko dana. U njemu je ostao sve do smrti, 1989. godine.

O ovom gradu je napisao neke od najljepših rečenica: „Postoje gradovi koji vam drže dušu, jer imaju prošlost, a  Herceg Novi ima i dušu i istoriju“, „Možda u Herceg Novom i ima loših ljudi, ali ja do sada nijednog takvog tu nijesam sreo“.

Picerija i restoran

Veče sjećanja, te promocija “Izabranih djela” Zuka Džumhura, u Herceg Novom, u okviru Praznika mimoze, koji je i on svesrdno promovisao, svojevrstan je omaž, kojim se grad umjetnika odužio jednom od njih. “Izabarana djela” je u jednom tomu nedavno objavila izadavačka kuća Buybook iz Sarajeva.

Zukova veza sa “Hercegom među gradovima” kako ga je nazivao, bila je okosnica i književne večeri na kojoj je, prema najavi, trebalo da prisustvuje i njegova ćerka–Donizada. Nije došla, jer je prije dva dana u Istanbulu preminula njena majka Vezira, Zukova supruga, koja je, takođe, dio života provela u Herceg Novom.

Novinarka Jelena Zimonjić, koja u Beogradu vodi Fondaciju ”Zuko Džumhur” objasnila je kako je došlo do zajedničkog projekta sa izdavačkom kućom Buybook:

– Zbog te naše zajedničke osobine da divanimo, rodila se ideja da zajedno pokušamo da izdamo sve Zukine putopise i pomjerimo Zuku sa čaršijskih priča pomjerimo na put gdje stoje jugoslovenski intelektualci tog vremena. Jer, Zuko je, da podsjetimo, jedini pisac kome je Andrić napisao predgovor. Zuko je bio jedini slikar koji je po želji Andrića nacrtao njegov portret i vodio konferenciju za novinare kada se Andrić vratio iz Švedske sa dodjele Nobelove nagrade. Saznajemo onda i za Herceg Novi, gdje su za Andrićem pristigli i Stevan Raičković, Mihailo Lalić, Dušan Kostić, Vojo Stanić. Dvadeset godina u jednom gradu, koji, po Donizaidnoj priči, nije bilo obično mjesto na moru, već mjesto okupljanja intelektualaca u penziji, kojima je druženje bilo na prvom mjestu – kazala je Zimonjić.

Momo Kapor i Zuko Džumhur

Kada je dolazio u Beograd, kod ćerke, Zuko je poslije dan-dva postajao nervozan i veoma je brinuo šta se dešava u Novom, da mu nešto nije promaklo. Čak je umio i da kaže: “A šta ako je neko umro, a ja nisam otišao na sprovod?”- podsjetila je Zimonjić.

Zuko Džumhur bio je svestrani umjetnik, veliki boem i intelektualac, čovjek koji je obilježio silne svjetske ulice kojima je prolazio. Ovaj kosmopolita, nemirnog duha svakodnevno je prolazio ulicama Herceg Novog, sjedio u omiljenoj kafani „Hercegovina“, u kojoj su stari Novljani znali koja je “Zukova stolica“, u restoranu nekadašnjeg hotela „Boka“, družio se, šalio, bilježio, crtao…

Ivo Andrić i Zuko Džumhur

Njegove zabilješke o Herceg Novom čitala je voditeljka večeri u dvorani Park, Dragana Vlaović.

Jedan od osnivača izdavačke kuće Buybook iz Sarajeva, Goran Samardžić, naglasio je da je hercegnovsko predstavljanje “Izabranih djela”, Zuka Džumhura zapravo prva promocija te knjige u regionu:

– On je jedna jugoslovenska ikona. On svima pripada, ali ovdje ponajviše, ovim ljudima, koji su ovdje i nama koji smo se  sjetili da ga poslije dvije decenije objavimo sabrano – kazao je Samardžić.

Njegov kolega, Damir Uzunović, ispričao je neke od brojnih anegdota o Zuku Džumhuru,  koje su ostale zapisane, ili se prepričavaju:

– Jedna od njih je i ta da su tako sjedeći u jednoj kafani, pored Neretve, satima slušali kako Neretva teče na isti način. I onda su s vremena na vrijeme zamolili nekog dječaka i platili ga da im mijenja kamenje u plićaku i da onda Neretva drugačije šumi – priča Uzunović.

Zuko Džumhur je jedini pisac kome je nobelovac, Ivo Andrić, napisao predgovor za knjigu “Nekrolog jednoj čaršiji”:

– Zuko priča da je bio nesretan tri dana, jer nije znao kako će Andrić odgovoriti na njegovu molbu da mu napiše predgovor. Adrić je nakog tri dana donio tekst i rekao: ”Evo, ja sam to uradio, Zuko”. Nije to bilo samo jednostrano. Andrić je za jednu knjigu koja je izlazila u prvoj književnoj “Komuni” u Mostaru, morao da dobavi jedan svoj portret i zamolio Zuka da mu nacrta portret. Nakon beskrajno puno papira koje je bacio, Zuko priča da je uspio da napravi portret Andrića, koji je nosio svuda sa sobom, kao jedan od najboljih psihograma, crteža nečije duše na licu – ispričao je Uzunović

Zuko Džumhur, neprevaziđeni putopisac, autor čuvenih Hodoljublja, bio je čovjek kome je čitav svijet bila domovina, a sav ljudski rod njegova porodica. Umro je 27. novembra 1989. godine u hercegnovskom hotelu Plaža. Pred kraj života kazao je :”Nije mi žao što moram umrijeti, već što vise neću moći čitati knjige”…

19 Komentari

  1. OD KUCE IVA ANDRICA PRAVIMO KAFANCINU ZUKA SKORO DA SE NIKO I NE SECA ALI ZATO NJUNJO IMA SPOMENIK U CENTRU GRADA E ZATO UMESTO DA SE UGLEDAMO NA IVA I ZUKA I STREMIMO NJIHOVIM VISINAMA MI SMO SVI NJUNJE I ZATO SMO TU. NIGDJE.

    8
    2
    • Oprosti,govori za sebe,ja sam ovdje a to nije nigdje.Tu sam i sretan sam da sam tu.Moj grad , moja zemlja ,moj jezik,moja kuća.Nigdje nije meni bolje.Ovo je moj svjet,tu je sve,duh Njegoša ,Kostića,Andrića,Lubarde,Kujačića i moj.Hic Rhodus hic salta.Nisam siguran da sam dobro citirao ali tu je Rodos tu skoči.Mogao bih još sat ali ako ovo nije dosta neće ništa biti.A što se tiče njunje nek čuva još malo Njegoševo mjesto za spomenik.Naravno da će tu biti velika skulptura Njegoša!

      5
      1
  2. Mole se pojedinci da ne pišu neistine”Riljo” .Kao žitelj ovog grada očevidac sam dolaska Zukovog u naš grad.Kako je sio u čuvenoj kafani Hercegovina tako je u njoj obitovao svaki dan.Bio je uslužen kafom kao i svi graďani ovog grada.Zahvaljujući njemu mnogi poznati umjetnici su bili njeni česti gosti.

    19
    1
  3. Iskreno, nisam zadovoljan načinon na koji je Zuko sinoć predstavljen.
    Mislim da je bio mnogo veći i ozbiljniji stvaralac, nego što je prikazan od strane govornika.
    Imao je i većih pokazatelja svojih vrijednosti od toga da je “osoba kojoj je Andrić napisao predgovor”, i prijatelj “kome se divio Momo Kapor”.
    Anegdote o njegovom životu koje su sinoć pomenute su jako plitke i primitivne (odobravanje krađe knjjiga, zamjena šljunka u Neretvi itd.)
    Kao pisac je bio dobar stilista, a njegove reportaže, novinske i televizijske, važe za najbolje u tom žanru.
    Kao slikar se odlikovao lakim i jednostavnim crtežom, i bio dovooljno originalan i prepoznatljiv da bude značajan i u tom polju.
    Njegova karikatura Karla Marksa pod budnim okom Staljinovog portreta ušla je u svjetske antologije.
    Bio je nedeljni karikaturista Politike posle Križanića, prije Kušanića.
    Bio je urednik i stalni saradnik NIN-a, kada je to bio najbolji list u Jugoslaviji.

    21
    3
  4. Dje ce nas dovesti ko je sa strane a ko odavde. Imali bi problem, niko od velikih nije odavde. Andric, Lalic, Raickovic, Pekic, Copic, Matavulj, sve izvanjci koji su voljelu da su ovdje . Dzumhur . Slikari. Stanic, Pravilovic,PrIjic, Bulajic, Tomanovic, Angelovski, Arnautovic, Nasa Boka Pusic..Srbija, Crna Gora ali ne Novi, Bosna, Lika..I u tome je Novi bio veliki, nije gledao krstenice.

    37
  5. Zuko je pravi Novljanin kao i svi koji su dosli odnekle ali su postovali i bili postovani!Bilo je tu dostina ljudi koji su bili boemi u Novome i lijepo ih je bilo stesti jer su imali manire i ponasanje za primjer.
    A galiota ima i domacijeh ….

    39
    3
  6. Sve lijepo napisano za umjetnika kao sto je bio Zuko,i sve pohvale za njegova dela i stvari koje je doprinio ovome gradu, na oblasti umetnosti i turizma mnogo ljudi je posjetili ovaj grad da bi vidjeli upravo Zuka…ali nije napisano isto tako da je on bio zagovornik katoličke crkve, i da nije posjecavao mjesta i objekte koje su obiljezavali pravoslavlje. Isto tako u svojim knjigama predstavljao je grad koji zovi u neslozi. Kada je odbijen zahtev za dzamiju u novine, na belavisti Zuko je otišao iz grada, jer nije mogao to da podnese…nikad nije pio kafu ako nije bila u fildzanu, u svojoj kuci je docekivao sve koji su samo htjeli samo da sjede na podu i ostale turske stvari kojim se samo on divio i tako skupljao ljude u Novom… Zuko je veliki umjetnik bio to nije sporno…ali nikada nece biti ni blizu Andriću i sl. Upravo iz tog razloga sto nije gledao na sve ljude istim ocima. I Jos puno puno toga..

    Vjerujem da nećete objaviti ovo ali tako je.

    17
    27
    • Ordinarne lazi Nije se sjedalo na podu u kuci Stanisica gdje je dugo zivio. A ni u hotel Plazi. Bio je u inicijativnom odboru za malu islamsku bogomolju, zasto da ne . Evo sada je imamo i nije neki problem. Nije otisao iz Novoga, ni zbog toga, ni bilo cega drugog.. Niko ne uporedjuje Andrica i Zuka, ne pripadaju istoj vrsti stvaralastva.

      34
      8
  7. Konacno da se neko sjetio Zuka, lise Novljana koji su pokrenuli zaludnu inicijatovu I spomeniku. Malo je neobicno da o Zuku ne govori niko iz grada koji je volio i koji ga je volio. Ovdje su, prema misljenju organizatora, svi nepismeni pa ce nam sve saopstiti, zaista lijepim rijecima, ljudi potpuno nepoznati novskoj a I siroj javnosti. Steta za divnu ideju.

    28
    7

Leave a Reply to Zadužbina Otkaži slanje

*

code