Na snimanju filma “Mornarica” Ivana Salatića: Sve po planu, samo para iz...

Na snimanju filma “Mornarica” Ivana Salatića: Sve po planu, samo para iz Ministarstva još nema

3473
11
Podijeli

Nagrađivani crnogorski reditelj i scenarista, Ivan Salatić počeo je snimanje scena prvog dugometražnog filma “Mornarica”, na više lokacija u Boki Kotorskoj. Dio ekipe smozatekli na snimanju jednog seta u Institutu Igalo. Među pacijentima na terapijama bili su i glumci, tehnička ekipa, narvno reditelj i producent.

Angažovano je dosta mladih, na čelu sa producentom Dušanom Kasalicom. Direktor fotografije je Ivan Marković, scenograf Dragana Baćović, kostimografkinja Lidija Andrić, snimatelj zvuka Luka Barajević. U glavnim ulogama su: Ivana Vuković, Danilo Babović, Jasna Đuričić, Boris Isaković, Momo Pićurić, Luka Petrone.

Picerija i restoran

Ivan Salatić otkriva za Radio Jadran da je plan da snimanje filma završi u roku od jedne godine, jer, kako je kazao, sav posao preko toga postaje dosadan, iako se dugometražni filmovi snimaju i po nekoliko godina.

– Ovo je umjetnički film, koji je podržalo Ministarstvo i koji treba da znači i da predstavlja kulturu ove zemlje, utoliko mislim da je to bitno, jer to nije komercijalni projekat. To je projekat koji treba da govori nešto o prostorima u kojima živimo, o ljudima koje gledamo svaki dan. Kao i svaki film, ima glavnog junaka, u ovom slučaju to je djevojka, odnosno mlada žena u kasniim dvadesetim – kazao je Salatić.

Da bi napravio konetkst i odnos ovog prostora sa drugim, Salatić je svog glavnog junaka, kao običnog radnika, postavio na kruzer. Kako je otkrio, namjera mu je bila da prikaže ličnost koja pokušava da zaradi novac van granica naše zemlje, kao i da tu djevojku stavi u kontekst druge sredine, izvan Crne Gore kako bi objedino sve slike vezane za njeno postojanje ovdje.

Salatić je mišljenja da je ovo jedan od rijetkih filmova koji ima koprodukciju u Crnoj Gori u ravnoravnom odnosu. Većinski je crnogorski, oko 50% dok je ostatak ravnoravno podjeljen na Srbiju i Sloveniju.

– Imali smo obećanje da će pare biti uplaćene prvog dana kad krenemo sa snimanjem, a mi evo gotovo i da završavano sa snimanjem bez tog obećanog. Bilo bi dobro da se stvarno prestane sa tim i da se napravi neka ozbiljna priča, ako ćemo uopšte da imamo filmove i kulturu, ako ne, da onda svi prestanemo da snimamo – kazao je prilično rezignirano Salatić i dodao da mu nije bila najmera da se žali, ali se problem sam nametnuo.

Budžet filma “Mornarica” je 300 hiljada eura, od čega 150 hiljada  finansira Ministarstvo kulture Crne Gore, navodi Salatić, ali taj novac još nije uplaćen. Ostali koproducenti uglavnom su ispoštovali svoj dio. Non Aligned Films su uplatili jedan dio finansijskih sredstava, a Gustav film je ustupio svu opremu za snimanje. Pružiće podršku i u postprodukciji.

 

Kasalica: Da li uopšte država želi da podrži crnogorski film?

Producent i jedan od osnivača producentske kuće Meander, Dušan Kasalica kazao je Radiju Jadran da je film u pripremi oko godinu, a sve je počelo od Salatićevog scenarija i traženja novca za snimanje.

– Desilo se tako da je ovo film zamišljen kao koprodukcija između Crne Gore, Srbije i Slovenije. Naši srpski koproducenti su Non Aligned Films i reditelj i producent, Stefan Ivančić i Gustav film iz Slovenije i Meander film, Ivanova i moja producentska kuća, koja je zadužena za crnogorski dio produkcije – kazao je Kasalica.

Međutim, Ministarstvo kulture Crne Gore, iako je već 12. dan snimanja, još  nije uplatilo obećani novac, dok su ostali partneri u realizaciji ispunili sve svoje obaveze. Zato se Kasalica pita da li uopšte Crna Gora, odnosno njene institucije, žele da podrže domaći film i da li ima interesa u tome, s obizirom na to da se u našoj zemlji filmovi ne snimaju toliko često.

– Mislim da spram uspjeha koji crnogorski film postiže posljednjih godina i naspram velikog rada i angažovanja, filmski radnici, koji su uključeni u realizaciju brojnih filmova, a koji su imali dobre rezultate kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni, zaslužuju da imaju adekvatnu finansijsku podršku, koja će dolaziti u realnim vremenskim okvirima i omogućiti da se film snima na neometan način – naveo je on.

Pored finansijskih problema, snimanje filma teče po planu, navodi Kasalica. Ono što ometa snimanje je manjak kišnih dana, koji treba da dočaraju Novi i u zimskom periodu.

 

Premijera “Mornarice” u januaru 2018.

Salatić, koji se do sada oprobao samo u kratkim filmovima, prvi put snima dugometražni film, koji je došao kao logičan korak nakon nekoliko kratkih ostvarenja.

– Pokušavam da napravim određeni odnos prema dugometražnom filmu, da je to kao da radim na kratkometražnom. Ne želim da se opterećujem stvarima. Mala je ekipa i dalje, ljudi su mi jako poznati i sve ono što sam uradio kroz kratke filmove i što je imalo uspjeha pokušavam da prenesem u jednu formu koja je kompleksnija i koja zahtjeva malo više narativa – objašnjava Salatić.

Film je sniman uglavnom na lokacijama u Herceg Novom, u Sutorini, Meljinama, na Toploj, u Institutu, kao i u Morinju. Tempo snimanja diktira scenario koji je podijeljen na zimski i ljetnji dio, kao i dio koji će biti sniman u inostranstvu. Produkcija je takođe podijeljena u tri segmenta. Trenutno se radi na zimskom dijelu, koji se snima u Novom. U maju će se snimati u Đenovi i na kruzeru, a u avgustu ekipa se ponovo vraća u Herceg Novi.

Plan je da snimanje bude završeno do septembra kada bi se krenulo sa montiranjem materijala. Premijerno prikazivanje planirano je za januar 2018. godine.

 

Jasna Đuričić: Obradovalo me što je Institut sačuvan

Jednu od vodećih uloga u filmu “Mornarica” Ivana Salatića pripala je Jasni Đuričić, koja glumi majku glavne junakinje. I nju smo zatekli na snimanju u Institutu Igalo.

Za nju je Salatićev film ovoremenska priča o mladom čovjeku, odnosno djevojci koja je prisiljena da ide “trbuhom za kruhom”, jer živi u vremenu tranzicije na cijelom prostoru bivše Jugoslavije.

– Tu, po mom mišljenju, najvište strada mlad čovjek, prije svega što u ovim našim državicama slabo ima posla i oni su prinuđeni da odlaze van ovih zemalja. Film posamtra egzistencijalni problem mladog čovjeka, odnosno deficit radnih mjesta – kazala je Đuričićka.

– Volim da sarađujem sa mladim ljudima. Mislim da smo svi mi “srednjaci” dužni da ih podržavamo koliko god možemo u ostvarivanju njihovih ideja. Danas rijetko ko može sve da iznese sam u filmu i u pozorištu, sa samostalnom produkcijom, pa je koprodukcija, poput Ivanovog filma, jedini način da se išta događa u kulturi – objašnjava Đuričićka.

Ona se osvrnula i na boravak u Herceg Novom, kao i na boravak u Institutu Igalo, gdje je ekipa snimala određene scene. Dugo nije dolazila, ali drago joj je što je tu.

– Mnogo me obradovalo da je Institut sačuvan. Rijetko šta je preživjelo od tih velikih institucija u čitavom ovom regionu, jer sve je propalo, privatizovano i prodato za tepsiju ribe. Ali ovo je fantastično, jer je Institut važan zdravstveni centar – kazala je.

Oduševilo ju je to što je Institut pun pacijenata i gostiju, što i danas u njega dolaze ljudi iz svih krajeva svijeta, iako nije “našminkan” kao neki hoteli sa 5 zvjezdica, kao i to što su zaposleni i dalje nasmijani, i rade sa srcem i dušom.

11 Komentari

  1. Da mi ođe imamo ljude koji vide široko i daleko,koji ne razbacuju pare,koji znaju što hoće,koji cijene rad,znanje i napredak,oni bi ti pomogli da ostvariš sve što koristi gradu i državi,svima nama.Đe bismo mi bili da nam brda …ne stoje pred nosom?




    3



    0
  2. Uspješni filmovi su uvijek dobra reklama za turistička mjesta kao što je to Herceg Novi. Samo neka ovaj bude gledan pa će se isplatiti svaka para




    2



    0
  3. Da podrzim obojicu i sad i ubuduce. To su moje kolege slikari,koje je ipak povukao zivi kadar,ali kao i nas najveci Crnogorski Reditelj Zivko Nikolic imaju slikarske osnove,sto ih generalno svrstava i daje im sanse da jedog dana i poneki Oskar dobije nas film. Ova dva mlada covjeka zasluzuju sansu da promovisu nasu kulturu sto i cine. Veliki pozdrav i Ivanu Salaticu i Ivanu Marinovicu….samo rokajte…☺??




    13



    5
  4. Prijatelju, nadji sam pare za svoje projekte kao i drugi. I ja imam odlican biznis plan pa ne mogu da dodjem do novca. Ne vidim po cemu je ovo drugaciji slucaj. To navikne da sve dobija na tacni pa misli da tako moze kroz cijeli zivot.




    15



    9
  5. @Je li Realno – Pošto je ovo portal koji je veoma čitan u HN imam potrebu da napišem nekoliko činjenica, za razliku od ovih paušalnih komentara koji stvaraju krive slike.

    Od ministarstva je moja produkcija dobila ukupno 155.000 eura, od toga 120.000 po ugovoru iz 2013-te, a novac je uplaćivan u ratama, s tim da je glavnica od 100.000 stigla za snimanje na proljeće 2015-te. Tako da se čekalo pune dvije godine. Ostatak sredstava je dobijen tek naknadno tokom post produkcije.
    Ostali (većinski) dio budžeta za produkciju “Igle ispod praga” je skupljen zahvaljujući koprodukciji sa Srbijom, sponzorstvu Opštine i Luštica Bay-a, nagradama osvojenim u Sarajevu i na Cinelinku i na kraju ogromnim ličnim ulaganjem. Tako da je, kad se sve podvuče Ministarstvo dalo manje od 50% sredstava.
    Čitav proces je trajao pune tri godine i bio je izuzetno težak.
    Inače imam snimljene filmove i prije toga, uistinu nisu bili uspješni ni blizu Salatićevih, međutim svoj kredibilitet sam prije premijere filma sticao zahvaljujući nagradama za različite scenarije.
    Eto to je realna slika stvari kad je moj projekat u pitanju.

    Ni jedna produkcija filma kod nas nije laka ni jednostavna. Radi se u neuslovima, i u nemogućim rokovima. Svaki film nosi mnogo rizika i nije lijepo da se bilo čiji rad i trud potcjenjuje.
    Salatićev rad veoma cijenim, i unaprijed se radujem filmu za koji ne sumnjam da će biti veoma uspješan. On apsolutno zaslužuje da država stane iza projekta kao što mu je i obećano.

    Čisto orijentacije i poređenja radi – u Srbiji debitantski filmovi (pod šta potpadaju i moj i Salatićev film) dobijaju najmanje 200.000 eura, a sa Hr i Mk mi tek ne pada na pamet da poredim uslove
    (A koga tematika više zanima može da istraži i pročita kako je dugoročni razvoj kinematografije uticao na budžet Hrvatske i cjelokupnu ekonomiju).

    Postoje ministarstva i institucije čiji je posao da se ozbiljno bave i obrazovanjem, i zdravstvom i koji takođe dobijaju budžet od poreza koji svi plaćamo. Svi koji misle da će se izgraditi škole i druge institucije tako što će se srezati više nego skroman budžet za kulturu (pod šta dakle potpada audiovizuelna umjetnost) brkaju babe i žabe i ne pokazuju visok stepen svijesti o ni o državi, ni o finansijama, a najmanje o kulturi.

    Sretno hrabrim kolegama!




    21



    3
  6. Znate li vi išta o tome na koji način i koliko novca odvaja naša država za kulturu, i snimanje filmova uopšte??
    I o tome koliko je zaista Marinović dobio novca i odakle, kad već tako pišete??
    Prvo, Marinović je takođe dobio pare od Min. Kulture, samo je razlika u tome što je on dobio duplo više para od Salatića i bez potezanja sa državom, odjednom i na vrijeme!! Iako iza sebe nije imao ni jedan snimljen film prije toga, pa čak ni kratkometražni. Dok mladi Salatić iza sebe ima niz dobrih kratkometražnih filmova, koji su nas širom Evrope predstavljali i isvajali razne nagrade. Primjera radi, njegov poslednji film je učestvovao na najstarijem festivalu filma u Evropi, tj na Veneciji!! Valjda vam to nešto objašnjava.

    Dobri moj Salatiću, što ti ja zla želim, bježi odavde! Ovdje se rad i kvalitet ne cijene. Prihvati neku od ponuda u Hamburgu, i nek ti u životu procvjeta!! Tamo bar znajuda cijene!!




    11



    10
  7. Ipak smo mi grad kome nedostaje jedna cijela osnovna skola. TO je za empatiju – sa djecom koja formativne dane provode u losim uslovima, a projekat koji ce privatnom licu donijeti dobru zaradu, a Salatic trazi da mu drzava da 150 000 eura tj 50% budzeta, izvinite, ali nije.
    Salaticu zelim svaku srecu u privatnom projektu i da nadje zainteresovane privatne producente.




    15



    6
  8. Mali smo mi da trošimo novac za snimanje tamo nekog filma.
    Imamo mnogo hitnijih i preših stvari.
    Malo se potrudite pa nadjite sponzora.
    Svi danas samo čekaju da im vlada sa gos.Markovićem riješi sve njihove probleme.




    18



    14
  9. Crna Gora je mala i nije neophodno da ulaze u nekoliko filmova godisnje. Film je posao kao svaki drugi, producent neka nadje pare na komercijalnom terenu. Mi smo siromasna i ocerupana zemlja u kojoj neki ne primaju ni platu. Jasno je da volimo filmove snimane kod nas, ali umjesto molecivosti za necije komercijalne projekte bolje je da se zauzmemo za onu masu ljudi koja ne moze da skrpi od plate do plate.
    Usput, koliko znam, i onaj drugi Novski reziser, Marinovic, je novac za film sakupljao godinama, strpljvo.




    19



    6

Ostavite komentar

*

code