Početna Novske škerce Ne bi imala ni rašta

Ne bi imala ni rašta

3

Stari hercegnovski predratni šuster, Vido B, čovjek već u godinama, dobio je posao kao šef prodavnice obuće u Šagerovoj kući, u centru grada. Sva obuća je bila uredno složena u rafovima, u radnji.

Jednoga dana u radnju dođe neka Kruševka i Vidu zatraži dva para najprostije gumene obuće, koje smo zvali „piroćanke“. Ove gumenjače bile su smještene na najgornjem rafu, pa je Vido počeo da se penje da ih dohvati. Kad ga je viđela kako se spretno penje Kruševka upita:

„Ma, bogati, koliko ti je godina kad se tako lako penješ?“
Vido odgovori:
„Šeset i kusur.“
„Boga mi jedinog, ja ti ne bi dala“, a Vido koji je bio vispren čovjek i pun galioštine, brzo joj odgovori:
„Bogami, ne bi imala ni rašta.“

Po pričanju Boža Andrića
Iz knjige “U Novome i okolo njega”, điravamo i škercamo se, Milana Brajevića

3 Komentari

  1. Mislim da je prva modna ludost koja je bila zarazila Novljane bila stigla upravo u radnju Vida – JAPANKE! Ili “apostolke” kako su ih zvali u Srbiji.
    Sjećam se da je bilo najavljeno kog dana će japanke stići kod Vida – pred radnjom se stvorila neopisiva gužva da je čak bilo puklo staklo na ulaznim vratima. Sve japanke su za tili čas bile rasprodate! Možda se neko može sjetiti neke druge slične dogodovštine koja se još ranije bila desila u Novom?
    Japanke su bile i ostale najjednostavnija ljetnja obuća: mekani đon od pjenušave plastike i dva plastična kajiša koji su bili spojeni u jedan i usađeni tako da ih je obuhvatao palac i doprst stopala. Bila je to nekvalitetna obuća kojoj je vrlo brzo pucala veza kajiša sa đonom, pa smo se mi đeca dovijali da to nekako sami popravimo. Obzirom da je “čep” na dnu spoja kajiša sa đonom znao da pukne ili se stalno izvlači, to smo ga mi imobilizirali kratkom tankom brokvom (paralelno sa đonom) koja je neko vrijeme produžavala vijek japanke.

    21

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code