Početna Društvo Ni poslije 27 godina od deportacije državljana BiH Crna Gora nije prepoznala...

Ni poslije 27 godina od deportacije državljana BiH Crna Gora nije prepoznala ratni zločin

23

Minutom ćutanja i polaganjem cvijeća, ispred zgrade Centra bezbjednosti u Herceg Novom, predstavnici tri NVO, građani i prvi put jedan od preživjelih žrtava deportacije bosansko-hercegovačkih civila iz Herceg Novog, Sadik Demirović, obilježili su 27 godina sjećanja na taj neljudski čin.

Sa mjesta sa kojeg je te ’92. godine u Foču deportovano preko 80 nedužnih civila, državljana BIH, zatraženi su, prema nadležnim državnim institucijama isti zahtjevi.

Picerija i restoran

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava, Tea Gorjanc Prelević podsjetila je da se ove godine obilježava 27 godina od deportacije barem 50-ak izbjeglica iz BiH u ruke njima neprijateljskoj Vojsci bosanskih Srba u Republici Srpskoj.

„Ovaj nesumnjivo ratni zločin o svim pravilima međunarodnog prava Crna Gora još nije smogla snage da prepozna. Mi smo danas ovdje da podsjetimo na žrtve tog zločina i da u ime onih građana i građanki Crne Gore, kojima je stalo do antifašističke tradicije države, zatražimo da se ona vrati tim svojim izvorima, smogne snage da obezbijedi krivičnu pravdu za žrtve, krivičnu odgovornost, kao i memorijale koji po svim pravilima dobre međunarodne prakse žrtve zaslužuju“, kazala je Gorjanc Prelević.

Ona je podsjetila da su se sa porodicama žrtvava na ovom mjestu okupili prvi put prije deset godina, kada je zatraženo da se tu podigne spomenik, posebno kao oblik sjećanja na one stradale žrtve deportacije kojima do danas nema groba:

„To je jedna od naših inicijativa, a spomenik bi predstavljao i upozorenje za građane i buduće zaposlene u policiji da ne smiju da poslušaju naređenje koje vodi u ratni zločin i teško kršenje ljudskih prava. Tražili smo i od Skupštine Crne Gore da proglasi 27. Maj kao Dan sjećanja na ovaj ratni zločin, a tražili smo i izvinjenje od crnogorske policije. Od toga do danas nije bilo ništa“, podsjetila je ona.

Istakla je da Crne Gora jeste obezbijedila naknadu štete porodicama stradalih, ali nastaviće da insistiraju na tome da se ovaj događaj nazove ratnim zločinom, ne samo zbog žrtava, već i zato što je to jedini način da se spriječi da se išta slično ponovi.

Svjedočenje Sadika Demirovića

Na desetogodišnjicu obilježavanja zločina, prvi put, stigao je i jedan od preživjelih Sadik Demirović, koji je smogao snage da stane na mjesto sa kojeg je jednom odveden u smrt. Demirović, koji sa porodicom danas živi u Švedskoj, u veoma emotivnom i potresnom obraćanju ispričao je kako je priveden u Centar bezbjednosti, odakle je kasnije sa ostalima deportovan u logor u Foči, ali i kako je svoju slobodu platio autom i 25 hiljada maraka:

„Smogao sam snage da dođem. Tog kobnog 25.maja 92.godine bio sam sa dva sina u RVI-ju, kad nas je policija uhapsila. Maloljetni sinovi, jedan 11, drugi 14 godina su ostali na ulici, plačući. Doveli su me u ovu zgradu, strpali u podrum sa još 30-ak pohapšenih Bošnjaka od Herceg Novog do Ulcinja. Bilo je teško izdržati u toj prostoriji – zagušljivo vruće, bili smo tijelo uz tijelo, tijesno je bilo. Mnogi su tražili da izađu i obave fiziološke potrebe, lupali na vrata, tražili vode, ali niko nije htio ni da čuje ni da otvara“, prisjeća se Demirović.

Prije odlaska bili su postrojeni ispred autobusa dok su na parkingu bile žene, djeca, čula se vriska i plač. Policija je puškama gurala majke, sestre….

„U Foči smo predati u logor srpskoj vojsci, a to je bilo isto kao da ostavite golubove mačkama na čuvanje. Teški su bili dani, jer su tukli i ubijali, a još teže noći, jer dolazi dan. Tu sam u ime mojih drugova koji više nijesu živi – Alije, Sanjina i drugih, da kažem da ovo zlo ne smije više nikad nikome da se dogodi“, poručio je Demirović.

On se prisjeća da je na putu iz Herceg Novog ka Nikšiću, prišao jednom od uniformisanih lica, da ga zamoli da ga puste, jer on nema veze ni sa čim, na što mu je ovaj, sa puškom na prsima odgovorio: „Ne boj se, nismo mi Titovi borci. Mi ne ubijamo. Mi smo Šešeljeva vojska, mi koljemo“. Demirović je u fočanskom logoru proveo dva i po mjeseca, uz najstrašnija prebijanja, mučenja i maltretiranja, gašenja cigareta po tijelu od čega još uvijek ima ožiljke. Žedan, gladan, usne je kaže kvasio sopstvenim urinom.

Slobodu, uz obećanje da „nikome ništa ne govori i da zaboravi što je vidio i proživio“ platio je 25 hiljada maraka dajući i putnički auto „Mercedes“.

Danas je kaže penzionisani invalid, čija se svakodnevica svodi na odlaske psihijatrima i konzumaciju sredstava za smirenje, jer „neke slike nikada neće umrijeti“.

Nedžiba apeluje da se rasvjetli zločin

Okupljanju je i ove godine prisustvovala Nedžiba Bajrović, čiji se suprug, žrtva deportacije i dalje vodi kao nestao. Došla je sa ostalima kako bi se poklonila žrtvama i da se ovaj zločin nikada ne zaboravi:

„Na ovom mjestu dogodio se zločin, među odvedenima je i moj suprug Osmo. Svake godine sam na ovom skupu koji mi je jedino mjesto na kom mogu iskazati bol, nezadovoljstvo i uputiti apel na više adresa zbog svega“, kazala je ona.

„Pozivam sve državne institucije, predsjednike države , Vlade i Skupštine, državnog tužioca, sudove i sudstvo, Ministarstvo policije i sve ostale relevantne organe da se uključe u rasvjetljavanje ovog zločina, a one koji su krivi privedu pravdi i kazne“, kazala je ona.

Zatražila je i prijem kod predsjednika države uz prisustvo medija.

“Moj suprug nije došao u Crnu Goru ni sa kakvim lošim namjerama već da spasi svoj i živote svoje porodice, da bi završio kako je završio, i da od tada njegova porodica i rodbina ništa ne znaju o njegovoj sudbini. Ovo je sramota za sve institucije Crne Gore i državu. Tražim odavde pravdu jer drugog mjesta nemam. Pozivam i ambasade inostranih zemalja u Crnoj Gori da se i oni uključe u ovaj slučaj., jer Crna Gora nije ništa uradila na rasvjetljavanju i dovođenju do pravde“, istakla je ona.

Razočarana je izvještajima predstavnika EU i ambasadora, koji u svojim izvjrštajima, kako kaže, nijesu ni spomenuli ovaj zločin, kao i ostale koji su se dogodili u Crnoj Gori.

Drašković: Sramota za Crnu Goru veća od bola porodica

Predsjednik OO Liberalne partije u Kotoru, Vido Drašković kazao je da je bol porodica žrtava mala u poređenju sa sramotom onih koji su odgovorni za zločin. Saosjeća sa porodicama žrtava, sramota je nanijeta Crnoj Gori od ljudi koji su bili na pozicijama kojima nijesu dorasli, kazao je on.

„Ovim je pala krvava fleka na antičke vrijednosti za koje su se naši preci borili i koje su čuvali dosta četo svojim i ćivotima svojih porodica. Najviše treba da se stidimo činjenice da do dan danas nije na ovom mjestu postavljeno obilježje, koje bi podjsećalo na to što život može da navede, a što etika čuva. Nadam se da će sa ovog mjesta apel stići konačno na prave adrese. Vjerujem da će ljudi koji su učinjeli ovaj sramni zločin biti dovedeni spoznaniju prava“, poručio je Drašković.

Memorijalno okupljanje organizovali su NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA. Okupljanju je prisustvovao i Mirsad Kurgaš iz NVO SOS za Jadran. On je sa još dvoje aktivista nosio majicu sa natpisom „Odupri se“.

23 Komentari

  1. Bio rat a u ratu uvek stradanja ima negde manje negde više nek je žrtvama laka zemlja i tim muslimanima iz herceg novog i srbima iz krajine i hrvatima iz bosne i mislim da je već deplasirano toliko potencirati tu priču.Kad neko nema šta drugo za razgovor okreće se temi rata.Ajte molim vas ne gušite omladinu tim pričama o sad već daljoj prošlosti.Okrenimo se demolkratskim tekovinama i demokratskim vrednostima i gledajte od čega se živi a manite te ” borbene teme” jednom za svagda…

    1
    6
    • Kada neko ovako razmišlja, a očigledno nema pijeteta prema žrtvama, priča o demokratskim tekovinama, onda neštu sa takvim osobama nije u redu. Ti nesretni ljudi koji su hapšeni po CG, prethodno su bježali sa tertitorija zahvaćenih ratom, jer nijesu htjeli da ubijaju. a predati da budu ubijeni. U HN još ima živih svjedoka tih događaja.

      5
      1
  2. Gospodinu Vidu Draškoviću: treba imati obraz debeo kao opanak pa govoriti ovako nešto. Liberalna partija dugi niz godina podržava i baštini tekovine politike DPSa koji je vršio apsolutnu vlast u periodu deportacije. Dakle g. Drašković je morao, ako je zaista toliko dirnut, da ode kod svog šefa partije u Podgorici i zajedno posjete pravu adresu gdje će dobiti odgovor ko je naredio deportaciju i eventualno tamo postaviti spomenik ili spomenike. Dakle Herceg Novi nema nikakve veze sa deportacijom pa samim tim ubuduće treba u Herceg Novom zabraniti ovakve skupove!

    7
    2
  3. Zalosno je sto se ovo desilo.Jos zalosnije sto se ratovalo, a svi vidimo da nije moralo.Zalosno je i to sto se i dan danas manipulise sa poginulima i nestalima.Kad sam prvi put cuo za ovaj slucaj pricalo se o tridesetak zrtava i da su svi pobijeni.Danas dvadesetak godina kasnije prica se o 80 ljudi, a vidimo i da ima prezivjelih cija imena stoje na spiskovima ubijenih..Slicno je i sa Srebrenicom gdje je i Haski tribunal potvrdio da je streljano 1500 zarobljenih vojnika, a ne 8000 civila.Vidim da je nekim Novljanima muka i velika ih je sramota ali i dan danas glasaju i drze na vlasti one koji su vodili ove ratove.

    14
    1
      • U Novome je bilo masu protesta, bilo je protesta kao poddrška Karadžiću i Mladiću ali nikad se javno nije digao glas protiv ovog zločina, čak ni od steane odbornika. Tu ima odgovornosti.

        10
        6
  4. DJELATI IMAJU IME I PREZIME SAMO JE PITANJE ZASTO NISU PRIVEDENI PRAVDI. VJEROVATNO SJEDE U VLASTI I MOGU JOS UVJEK DA ODLUCUJU O NASIM ZIVOTIMA NEVIDIM DRUGI RAZLOG PA KAD BUDU BIOLOSKI NESTALI SJETICEMO SE I IMENA I PREZIMENA.

    19
    2
  5. Crna Gora ne moze skinuti ljagu ni za ove ljude koji su neduzni stradali ni za one izginule po ulicama Dubrovnika. To neka bude nauk svima koji raspiruju nacionalizam cija su posljedica neoprostivi zlocini nad civilnim stanovnistvom. Ljudski zivot je nesto najdragocjenije. Tesko zemlji kuda vojska prodje – stara konstatacija.

    23
    1
  6. Porazno mali broj prisutnih na komemoraciji!Svega par aktivista iz nekoliko NVO i par ljudi iz pokreta “Odupri se”…Osim vec pomenutih u predhodnim komentarima smatram da je i neko iz policuje trebao biti prisutan na obiljezavanje godisnjice.Sto se predstavnika razlicitih stranaka tice,bolje sto ih nije ni bilo;bojim se da bi samo bilo zlouptrebljeno za samopromociju.CG je zlocin prepoznala ali ga nije priznala.G-din Draskovic,ako je pristvovao kao gradjanin,svaka mu cast;ako je prisustvovao kao predstavnik LP-a,izgleda mi da je licemjerje u pitanju – njegova partija participira i statira u onoj istoj vlasti koja je one jadne ljude svjesno poslala u smrt!RTCG,ona ista koja je davala vjetar u ledja raznim ratnim zlocinima,pa i ovoj deportaciji,i zlocincima,je bila prisutna…Koja li je motivacija u pitanju:da li je evoluirala i istinski prepoznala zlocin ili da bi posluzila kao sminka rezimu kojem sluzi,maska iza koje misle da se mogu sakriti od svojih nedjela.Licno sam sklon misljenju da bi se ova ista vlast i njihova tv ponikela i sutra kada u slicnoj situaciji.Slicnog sam misljenja,sto se tice politickih partija,kao Dzigijem i Zubci.

    9
    2
  7. Ove goodine nema onog Ura-četnika, koji žalosno traži pomilovanje i vaga kome će se prikloniti carstvu.
    Pa ujutro partizan, uveče četnik.

    11
  8. Žrtvama pokoj duši, a oni koji su ostali bez najmilijih, samo oni znaju kako im je … Treba svima da je jasno da, između onih koji svojim djelovanjem doprinose zataškavanju ove i sličnih tragedija i nalogodavcima i egzekutorima, stoji veliki znak jednakosti !!!

    25
  9. Ne znam o ovome mnogo, ali čini mi se da su ratni zločin izvršili oni koji su te nesrećne ljude ubili i mučili. Nigdje nisam pročitao da je to uradila naša policija. Čak sam čuo da, kada se saznalo, odmah je prestalo isporučivanje tih ljudi.

    11
    11
    • Ja znam!
      Vjerovatno ste mlađi, pa se ne sjećate.
      To je vrijeme zločina, svih protiv svakog, od Hrvatske, Bosne, do Kosova.
      Znam da je u Istočnoj Bosni stradao radnik, koji mi je malterisao kuću, odnio svojima nešto maraka, u tunelu zapaljeni, odmazda strašna, na hiljade, sto za jednog.
      Pronio se glas da treba neka razmjena da se obavi, a naši vazda prvi, hapsi, sprovedi…..
      Iskreno, nije bilo namjere, ali jeste komandna odgovornost, od prvog čovjeka CG, do onih policajaca pozornika.
      A najgori je onaj inspektor P. koji se sjetio pravde i morala nakon 20g. pa nam prosipa lažni moral i opanjkava kolege.
      Iskreno, jedini su tada čisti bili šaka pravednika oko Slavka Perovića i Ranka Krivokapića.
      Svi ostali smo krivi.
      Dijelom obraz povratismo ’99.

      11
      5
  10. I tada i danas je ista vlast. Ono sto mi je zanimljivo da danas sve nacionalne manjine trce ka njima, kad im bude stani pani da izgube izbore pocece i Srbi opet sa njima ili ce se ovi vratiti opet srpskim idejama. Kameleoni, mogu biti sve samo da vladaju. I u Srbiji kao i kod nas su na vlasti isti oni kao devedesetih,u Bosni,Hr. Sve je to neko projektovao iz vani. Ali odose godine a tonemo sve dublje i dublje a i staramo,vrijeme leti. A spomenik je odavno trebao da se postavi, ali opet to znaci da bi neko morao da prizna krivicu, a to ne moze!

    23
    4
  11. A dje su ovi odbornici iz HN, da se iglade ds skinu ljagu sa Noviga koji nije ništa kriv. Đe su Bošnjačke partije. i Fejzić.Samo ih apanaže zanimaju. Dje je SDP BiH.

    24
    1

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code