Početna Društvo Otvoren renovirani objekat Gradske muzike, na ponos gradu i budućim generacijama

Otvoren renovirani objekat Gradske muzike, na ponos gradu i budućim generacijama

59

Herceg Novi je dobio još jedan objekat koji će biti dostojan reprezent istorijskog i kulturnog naslijeđa, ali i svjedočanstvo napora lokalne samouprave da revitalizuje objekte od izuzetnog značaja za grad, a koji su godinama zanemarivani. Projekat rekonstrukcije zdanja Gradske muzike na Karači plod je zajedničkog rada Opštine Herceg Novi, Sekretarijata za kulturu i obrazovanje, Agencije za izgradnju i razvoj grada i našeg poznatog arhitekte i konzervatora, Srđana Marlovića, saopštemo je iz press službe Opštine.

Foto: Tanja Vitomirović

Otvaranju su prisustvovali predstavnici lokalne samouprave, građani, potpredsjednica Opštine Danijela Đurović, kao i konzul Republike Srbije u Crnoj Gori Zoran Dojčinović.

Rekonstruisani objekat otvorio je predsjednik Opštine Stevan Katić, koji je poručio da je adaptacija zdanja značajna sa više aspekata – kako radi očuvanja objekta od izuzetnog istorijskog i kulturnog značaja za grad, tako i u cilju obezbjeđivanja najboljih mogućih uslova za rad najstarije institucije kulture i simbola Herceg Novog.

Prema njegovim riječima, kao građani uvijek moramo biti svjesni činjenice da je kulturno-istorijsko naslijeđe Herceg Novog u isto vrijeme neprocjenjivo bogatstvo, ali i obaveza svih nas koji u njemu živimo.

Upravo iz tog razloga, Opština Herceg Novi ulaže u projekte revitalizacije godinama zanemarivanih objekata od izuzetnog značaja za naš grad. Pored zdanja Gradske muzike, moram napomenuti da smo uložili sredstva i otvorili Muzej „Njegoševa škola“, a kraju se privode i radovi na adaptaciji i rekonstrukciji Kuće nobelovca Iva Andrića. Sve ovo jasno govori da se prema kulturno-istorijskom naslijeđu odnosimo odgovorno i domaćinski, sa ciljem ne samo da održimo epitet grada kulture, već i da ga podignemo na još viši nivo, istakao je Katić.

Foto: Tanja Vitomirović

On je napomenuo da lokalna uprava snažno podržava i pomaže udruženja i organizacije koji su žila kucavica kulturnog i društvenog života Herceg Novog, pa su po prvi put u budžetu grada kao posebna stavka uvrštena izdvajanja za Gradsku muziku i mažoretke.

Na otvaranju rekonstruisanog objekta govorio je i arhitekta i konzervator Srđan Marlović, koji je pojasnio da je sam bastion nosio nekoliko različitih imena tokom istorije – bastion Fastagić, zatim bastion Trnovac, tokom mletačke uprave bastion Svetog Jeronima, a potom i bastion Svetog Sebastijana tokom austrougarske vladavine.

Foto: Tanja Vitomirović

-Na nekoliko metara od nas, sa istočne strane, odigrala se jedna od najznačajnijih bitki u istoriji Herceg Novog, kada je grad nakon 200 godina turske uprave potpao pod mletačku. Probijanje gradskog bedema desilo se upravo na ovoj pozicijii, tom prilikom je i sam bastion (Trnovac) stradao. Mletačka uprava je procijenila da nije rentabilno obnavljati taj bastion, te je odlučeno da se ovaj čitav dio starog grada “amputira”. Tada su napravljena vrata, koja svi znamo kao vrata od Karače, na 100 metara zapadno od paviljona, obrazložio je Marlović i dodao da je austrijska uprava tek 1913. godine rješila da se ozbiljnije pozabavi problemom ovog utvrđenja.

Prema riječima Marlovića, tek tada je rješeno da se ukloni jedna trećina bastiona i na poziciji nekadašnje kasarne i bedema podigne paviljon. Prvi svjetski rat je prekinuo građevinske radove, da bi paviljon konačno bio završen u periodu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i definitivno pušten u funkciju kao paviljon Gradske muzike 1919. godine.

-Ovaj paviljon obnavljamo nakon 100 godina i on je zasijao nekim novom sjajem i unio dozu dostojanstva koja se proteklih 50 godina u ovom prostoru zaboravila, zaključio je Marlović.

Kapelnica Gradske muzike Valentina Kulinović bila je pod utiskom da je prostor paviljona sada gotovo neprepoznatljiv u odnosu na situaciju prije početka radova, a svojim prisustvom otvaranje je uveličao i najstariji aktivni član ansambla, Jože Marić, koji je već 67 godina integralni dio najstarije institucije kulture u Herceg Novom.

Sinoćnje otvaranje zdanja Gradske muzike nije bilo samo oku milo – tri kompozicije izvela je operna pjevačica Nikolina Pušara, uz pratnju Đura Poznanovića na električnom klaviru, pa je cijeli događaj prošao u vizuelno i zvučno vrlo ugodnoj atmosferi.

 

Podršku u realizaciji ovog projekta pružili su kompanija Carine, koja je pomogla pri kupovini skupocjenog lustera, preduzeće “Vodovod i kanalizacija”, Biro Konto, Val i restoran Al Posto Giusto.

59 Komentari

  1. Pogledajte plato ispred, ono baš pristojan izgled. Unutra, pa taj pod i luster vrište, bukvalno, zaboli me glava kako su napadni i neprilagođeni prostoru.

    5
    11
  2. Gomila pakosnih komentara a niko da se potpiše.
    Za nas novljane koji volimo nas grad jer su ga i naši preci voljeli i učestvovali u njegovom razvoju, ovo je divan projekat koji jos nije u potpunosti zavrsen.
    Za vasu info pod nije od mramora a bio je od uglačanih teraco pločica. Sve elemente koje ste iskritikovali su donacija, niko od muzicara se nije zalio da im je sada akustika losija nego je bila, čak štaviše. Stari luster nije osvjetljavao skoro nista jer je imao 6 sijalica pa je bilo 16 dodatnih groznih neonki. Uostalom, odradio je svoje nakon 40g. (Inače, cijenjena gospodja Vanda Drobnjakovic je bila velika prijateljica moje babe i vjerujem da bi bila oduševljena ovim poduhvatom).
    Grad je dobio jedan izuzetno reprezentativan i multifunkcionalan prostor a to znaci da ce GM moci da ga iznajmljuje i zarade koju paru više za uniforme, instrumente i ostalo.
    Pohvale idu svima koji su ucestvovali i doprinijeli ovom projektu a posebno arh.konz. Srdjanu Marlovicu za zamisao, Slavku Tomiću za izvedbu radova i naravno Opsini HN što je finansirala radove. Podigli su jednu bivšu štalu na svjetski nivo kakav je HN imao nekada davno. Mozda neko dobije želju da opet zapleše valcer kao sto je to bilo uobicajeno u nasem gradu a do tada manje zlobe i vise profesionalnosti!

    23
    8
  3. Kada će se uniforme mažoretki prilagoditi ljetnjim uslovima ljetnje turističke sezone?
    Ako su primarno bile osmišljene kao uniforma za zimske mjesece poklada, karnevala i Praznika mimoze, gdje su čizme, uz mini suknje, bile veoma logičan izbor obuće, zašto ih djevojek nose i ljeti?
    Pa to je van pameti, zaista, jer to nije karnevalski kostim, već uniforma jednog časnog “zanimanja” u ovim našim krajevima. Zašto ne postoji ljetnja obuća, kad već postoje ljetnje haljine? Ima li donatora, tj sponzora, da mažoretkama poklone lijepe bijele sandale, ali i baletanke i cipele, specijalno dizajnirane, koje će po svemu pristajati uz odjeću, baš kao što pristaju i ove čizme? Hajde sponzori javite se!

    4
    6
  4. Posmatrao sam nove grbove gradova Herceg Novog, Podgorice, Bara i Kotora koje je kreirao “naš poznati arhitekta, konzervator i heraldičar Srđan Marlović”. Svi su štancovani na isti kalup kao da su nastali prije pola vijeka u sistemu maoizma…
    Posmatram i događaje u Bjelorusiji, posebno u Minsku. Narod se pobunio protiv diktatora koji im je devedesetih godina podario novu zastavu i novi grb. Interesantno da je na još uvijek važećoj državnoj zastavi Bjelorusije na lijevoj strani vertikalni bijeli red sa crvenim folklornim vezom u stilu pirotskog ćilima. Narod je ne samo sa tim nezadovoljan, pa nose novu a staru zastavu: bijelo-crveno-bijelo sa vitezom Pahonja na konju u sredini. Sasvim je izvjesno da će diktator morati sa vlasti, a da će bijelo-crveno-bijela zastava zamijeniti ovu sadašnju. Pitam se koliko dugo će opstati ovi novokomponovani štancovani grbovi crnogorskih gradova…

    5
    14
    • Pazite, heraldička znamenja (grbovi) upravo i jesu šablon, u smislu da svaki grb mora imati iste elemente (dijelove), u zavisnosti od heraldičkog sistema koji je stvoren ili naslijedjen. To što Vi uvidjate odredjeni obrazac, znači da već postoji dovoljna prepoznatljivost lokalne municipalne (gradske) heraldike ovog prostora. A to nije nedostatak, već kvalitet. Da pojednostavim- grbovi svih italijanskih gradova slijede jedan isti šablon, ali im je sadržaj različit; a taj šablon se zove italijanska gradska heraldika. Tako vam je i u Španiji, Portugalu i svugdje po Mediteranu i Evropi.

      6
      1
      • Zavirio sam u internet i pogledao italijanske gradske grbove. Mnogi imaju iste elemente kao što su kruna na vrhu i vijenac na dnu grba, ali ne svi! Firenca, Venecija, Bolonja i Sijena imaju grbove koji sasvim odudaraju od stereotipa. Italija je moćna kulturna zemlja čiji gradovi nisu u zadnjih par godina došli na ideju da daju nekom mladom heraldičaru zadatak da im napravi grbove. Grbovi koje su dobili Herceg Novi, Kotor, Bar i Podgorica su bulvalno štancovani kao da su napravljeni “made in china” za novogodišnju upotrebu… Italijanski imaju sličnosti, ali se vidi da su individualno rađeni i nisu iz istog kalupa. Izgleda da su u Italiji imali više od jednog heraldičara…
        Kada bi se u CG napravio referendum da li da gradovi u CG dobiju nove grbove onako kako se to pravi u katoličjim zemljama (Italija, Španija, Portugal…) ili onako kako se to pravi u Rusiji – ne sumnjam u ishod referenduma. Pogledao sam gradske grbove Moskve i Sankt Peterburga – nemaju apsolutno nikakvu sličnost!!!
        Nadam se da će u CG kad-tad biti uslova da se o pitanju gradskih grbova mnogo ozbiljnije prodiskutuje. Siguran sam da ovi sadašnji grbovi nisu “kraj istorije” a kamoli vrhunac istorije…

        1
        2
        • Italija ima heraldičku tradiciju dugu osam vijekova, i sasvim je prirodno da se u tih osam vijekova na jednom tako širokom prostoru i tako dugom vremenu razviju odredjene lokalne specifičnosti, koje su oni sačuvali. Jer Italija sve do sredine XIX stoljeća nije ni bila jedinstvena država. I čim je politički ujedinjena, pristupili su stvaranju odredjenog heraldičkog standarda, koji je postao vrlo prepoznatljiv, a čije ste elemente i Vi zapazili. Ipak, ne vidim da u Italiji, Španiji ili Portugalu neko negoduje zato što su im gradski grbovi “na isti kalup”. Jer heraldika upravo i jeste kalup, u koji onda umećete odredjeni sadržaj. Taj sadržaj je ono po čemu ste jedinstveni, a ne forma (obrazac). Medjutim, Vama se očigledno ne dopada autorov stil ili umjetnički izraz, što je Vaše pravo, ali ne možete ga porediti sa socijalističkom amblematikom Kine i bivših SSSR republika. Šta više, Marlović je zaslužan što je na ovom prostoru evropska heraldika ponovo zaživjela. Time nas je, kroz vizuelni identitet naših gradskih znamenja, vratio tamo gdje i pripadamo, i gdje smo uvijek pripadali. Vratio nas je Evropi. Pri tome ne mislim na Evropu kao politički projekat, nego na Evropu kao prostor odredjene kulture. A heraldika je, šta god Vi o tome mislili, vrlo važan segment te kulture.

          • Činjenica je da su grbovi Italije, Španije, Portugala… nastali u doba feudalizma, da su diktirani od monarhije i crkve, ali tokom vjekova bili prihvaćeni od naroda. Slutim da će se grbovi u Španiji mijenjati ako se Španija pretvori u republiku (i okrnji za Kataloniju), ta situacija će se po svoj prilici i dogoditi. Onda će se Herceg Novi, Bar, Kotor i Podgorica moći pohvaliti da imaju stariji novi grb nego poneka španska ili katalonska metropola. Ubijeđen sam da će poneka nova administracija gradova u CG dati konkurs za izradu još novijih grbova… Grb na Balkanu danas nije u toj mjeri “vrlo važan segment te kulture” koliko segment kićošenja lokalnih rukovodilaca. Prosječmi građanin se ne slikava tako često uz lokalni grb i zastavu kao i gradonačelnik, zar ne?! Da su se građani pitali vjerovatno ne bi bili dali novac iz budžeta za nove lokalne grbove i zastave. Ko u CG ima 80 godina starosti doživio je i proživio ko zna koliko barjaka i grbova koji su bili, došli i prošli. Tako će sigurno biti i sa ovim danas aktuelnim lokalnim grbovima i zastavama.
            Iskreno rečeno, moj najveći problem sa ova četiri nova grba i zastave je u tome što to nisu djela lokalnih kapaciteta, već jedne osobe. To me podsjeća na vremena “socijalističkog realizma” kada je sve bilo šablonizirano, baš kao i u doba feudalizma. Svo zlo s tim – doživjećemo nove grbove i zastave pa se onda možda sjetiti “starih dobrih vremena”…

  5. Srđan Marlović je renesansni tip koji se razumije u sve i svašta, ali ne baš i u akustiku. Najbolji dokaz je pod na slici za koga predpostavljam da je od mermera. Moguće da to više odgovara Mažoretkama. Ali, ako neko klizne bolje mu je pasti na drvo nego na kamen, makar to bio najskuplji mermer. Sve vrhunske muzičke sale u svijetu imaju podijum od drveta koje pogoduje akustici. To u Novom nikada nije bila tema: Dani muzike se održavaju u za muziku apsolutno nepogodnoj sali čiji ogromni zastor na podijumu naprosto guta zvukove instrumenata. Tako je Novi ovim renoviranjem namjesto jaja dobio onu drugu stvar, ali je stvar barem blistava kao novogodišnja čestitka. Kod malograđana i seljaka to redovno pali… Nadam se da je za Gradsku muziku preostalo novca da im se nabave barem čepovi za uši. Postoje propisi koliko najviše decibela smije biti na radnom mjestu. Međutim, ako je svrha Gradske muzike proizvodti buku, onda i nisam siguran da li taj propis za njih važi. U svakom slučaju sam srećan da ih na Toplu ne čujem!

    14
    12
  6. zlatno doba gradske muzike su bile sedamdesete i osamdesete…zvucali su kao profesionalni orkestar iako su bili amateri. Od srca im zelim da opet bude tako.

    24
    2
  7. Nepotrebno kičasto, mermer- luster… Bolje da su nabavili koji instrument. Arhitekta definitivno nema pojma o funkciji prostorije za muzičko vježbanje i o akustici. Bolje mu ide heraldika. Bačene pare! Bar se nadam da su napravili toalet koji nije postojao , to im je vrednije od lustera.

    14
    14
    • Obzirom da u Gradska muzika ima i muskih i zenskih clanova, trebaju barem dva WCa. Tako je u kulturnom i civilizovanom svijetu. U suprotnom moze posluziti i grmlje ispod Kanli kule: za malu nuzdu mali grm, za veliku veliki.

      9
      12
    • Procitaj tekst o planovima za buducu namjenu, multifunckiju, sasvim je jasno i evidentno da se ponasas ko lisica kad joj je grozdje kisjelo. Prostor je fantastican, svi su se uvjerili.

      9
      4
    • A što je kič? Nije svaki mermer ili kristal kič, jer bi to značilo da su sve najljepše dvorane po palačama europskih prijestonica kič. A nijesu. Kič je jeftina i neuspjela imitacija. A ovdje to nije slučaj, jer ovako svečan i kulturan javni prostor, koji je svojom estetikom vraćen epohi u kojoj je i nastao, može gradu da služi samo na ponos.

      1
      1
  8. Vrata prostorije koja prima veliki broj psjetilaca moraju prema propisu da se otvaraju prema vanka kako bi ljudi u slucaju panike brzo izasli napolje i ne bi doslo do katastrofe. Prema fotografiji imam utisak da se vrata otvaraju prema unutra. Moze li neko mjerodavan da to provjeri?

    7
    8
    • Kako se otvaraju vrata javnog objekta: Arhiva u HN, crkve Sv. Jeronima, crkve Sv. Arhandjela Mihaila, crkve Sv. Leopolda, dvorane za solfeđo u Muzičkoj školi, u Gradskoj kafani, u bife Beograd? Isto kao ova. a i ranije su se isto ovako otvarala. Da si kad ušao u Gradsku muziku prije vala bi znao. E tuge tvoje pljuvačke. Očigleno si ti bogom dano mjerodavan. Ajde majke ti, idi u Sutorinu pa tamo pravi tržne centre a ne u Stari grad koji je stariji od tih tvojih pravila koja se primjenjuju na tržne centre i slične velike objekte.

      15
      3
  9. Da Ankice i ja se pitam đe su sklonili one mnogo vrijednije poklone i donacije gosp.Drobnjakovič.Svi oni koji su tamo bili nisu ni u malom prstu te velike muzičke profesorice.Ovo je dvorana za balati a svitati mogu ispred vrata.

    19
    11
  10. Lijepo,nema sta. Interesuje me gdje je sklonjen ili sta se dogodilo sa postojecim lusterom koji je Gradska muika dobila na dar od pokojne Vande Drobnjakovic,koja je bila mecena i pokrovitelj ( u finansijskom smislu)nase muzike.
    Kupljen je nakon zemljotresa,dvoredi sa velikim staklenim pjatima,boje cilibara i bakarnom metalnom konstrukcijom.
    Sjecam se da je tada to bila ogromna suma,a zbog velicine nije mogao stati u putnicko vozilo,nego je pokojni Sveto Percinovic,tadasnji direktor ” Generalturista”,poslao kombi u Dubrovnik da ga prihvati.
    Zelim napomenuti i da je pokojna gospodja Drobnjakovic darivala prvu bandijeru ( zastavu) sa grbom Gradske muzije,radjenu rucnim vezom.
    E da je Mato Vucetic ziv,imao bi sta pricati o istoriji i ponosu Novoga…..

    38
    7
  11. Trebala bi jedna bijela kobila pa da uz zvuke marsa zagalopira salom sve u krug. To je kod Austrijanaca bio stari obicaj. Obicaje treba njegovati.

    12
    14
  12. Svaka cast najboljoj lokalnoj upravi na celu sa predsjednikom Stevanom kATICEM,ono sto je on uradio za gradsku muziku nije ni jedan predsjednik do sada ni primakao.Sinoc sam bila na otvaranju i to je trebalo zaista dozivjeti od programa do same zgrade i unutrasnjosti koja nas je sve fascinirala.

    21
    26
  13. Preseravanje, da oprostite na izrazu, sa parama uloženim u kojekakve mermerne ploce i lustere od hiljade i hiljade eura. Izigravate berlinsku filharmoniju, ili sta? A inace, ko se sjetio da treba ovako da izgleda prostorija za vjezbanje orkestra, taj treba da odgovara. Ovo ce da odzvanja i bice nemoguce normalno raditi. Sreca pa ne zivim mnogo blizu, jezivi zvukovi i pijanke.

    30
    15
  14. koji je kralj mermer stavio u prostorije za vježbanje? Mermer pravi ogromnu reverbaciju jer se zvučni talasi sa uglačanih površina odbijaju bez upijanja.

    45
    21
    • Livinstone legendo, u muziku su i ranije bile veoma uglačane i vrlo klizave polirane teraco pločice. namjena je javna i zna se što se na pod stavlja. Da si mudar kao što nisi, znao bi da ne možeš od vanka ulazit direktno na parket. Pušti me stat, misliš da si pametan a zapravo si trivijalan i bijedan. Idi malo pa se prošetaj svijetom pa onda sugeriši besmislice.

      6
      4
    • Ovo nije samo prostorija za vježbalje , čini se da ćemo u ovom prostoru u budućnosti odgledati fine književne večeri, fine koncerte, fine izložbe. Objekat za svaku pohvalu. Nije mi jasno kako možeš biti toliko zla osoba, ipli pak toliko slijep kod očiju da ne vidiš da je dvorana izvedena sa idejom da se tu održi još po nešto a ne samo da se u njoj vježba?

      6
      2
  15. “Pored zdanja Gradske muzike, moram napomenuti da smo uložili sredstva i otvorili Muzej „Njegoševa škola“, a kraju se privode i radovi na adaptaciji i rekonstrukciji Kuće nobelovca Iva Andrića.” Katiću, ne kiti se tuđim perjem, iako nemaš svoga jer i “poštenje je naša nacija” Njegoševa škola i kuća nobelovca je inicijativa i realizacija NL. Demokrate se po običaju, uključe na kraju da se slikaju i kažu da su to sve oni završili.
    Čestitke Marloviću, na profesionalnosti i istrajnosti.

    23
    22

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code