Ova Novljanka je konsultant u BBC-u i njeno najveće bogatstvo je znanje

Ova Novljanka je konsultant u BBC-u i njeno najveće bogatstvo je znanje

8316
8
Podijeli

Sanja Vico je sa 18 godina znala da diploma sama po sebi nije dovoljna. Ova dvadesetsedmogodišnja Novljanka danas u Londonu piše doktorsku disertaciju, radi na brojnim istraživanjima i konsultant je na projektu u BBC-u. Postaće članica britanske Akademije visokog obrazovanja krajem ove godine. Iza nje stoji rad, volja i hrabrost. Znanje je kruna svega.

U intervjuu za portal Antena M Sanja objašnjava kako je teklo školovanje.

“Zapravo u srednjoj školi, kao i veliki broj gimazijalaca iz Herceg Novog, razmatrala sam opciju da idem na osnovne akademske studije u Italiju. Međutim, na kraju je prevagnula odluka da upišem studije u Beogradu. Tek možda na drugoj godini studija sam počela da razmišljam o master studijama u inostranstvu i tada sam počela da se interesujem za Veliki Britaniju i Ameriku, jer su to najveće medijske sile i zemlje sa najboljim univerzitetima za medijske studije i komunikologiju.

Amerika mi je bila mnogo daleko, i tako se izbor suzio na Veliku Britaniju. Interesovala sam se i za Kambridž i Oksford, odjeljenja za sociologiju i antropologiju, jer ova dva univerziteta nemaju katedre za medijske studije. Međutim, master program iz oblasti medija i komunikacija na Londonskoj školi za ekonomiju i političke nauke (London School of Economics and Political Science – LSE) mi se tada najviše dopao, odnosno najviše je odgovarao onome sto sam htjela da radim.

Takođe, presudno je bilo i to sto sam htjela da živim u velikom gradu sa mnogo profesionalnih izazova i kulturno-zabavnih sadržaja. I onda kada sam bila primljena na LSE i kada je bilo sasvim izvjesno da nastavljam studije u Londonu, tata i sestra od tetke su me podsjetili kako sam sa sedam godina izjavila da ću da studiram u Londonu, nešto što sam ja potpuno zaboravila u međuvremenu. Tako da izgleda da je oduvijek postojala podsvjesna fascinacija Londonom”, objašnjava Sanja.

Sanja je master studije završila na LSE-u, a sad završa doktorat na Goldsmiths koledžu. Ona je primjer da se do znanja dolazi zalaganjem na više frontova.

“Diplomirala sam novinarstvo i komunikologiju na FPN-u Univerziteta u Beogradu sa prosječnom ocjenom 9,58 (oktobar 2008 – jun 2012). Potom master (Master of Science) iz oblasti medija i komunikacijana London School of Economics and Political Science u Londonu (oktobar 2012 – septembar 2013).

Za disertaciju sam radial kvalitativno istraživanje na temu uticaja britanske televizije na formiranje i jačanje britanskog nacionalnog identiteta, za koju sam dobila Distinction (izuzetno). Potom sam u oktobru 2014. upisala doktorske studije iz iste oblasti na Goldsmiths, University of London.

Trenutno sam na trećoj godini doktorata i završavam pisanje disertacije u oblasti digitalnih medija, migracije, kosmopolitanizma i nacionalizma, za koju sam radila etnografsko istraživanje 18 mjeseci, koje je uključilo i onlajn etnografiju, auto-etnografiju i dubinske intervjue.

Uz to, završavam i program studija koji se zove Postgraduate Management in Learning and Teaching in Higher Education, posle čega mogu da postanem članica britanske Akademije visokog obrazovanja. To je diploma koja pokazuje da imam pedagoška znanja neophodna za rad u visokom obrazovanju i koja postaje sve važnija za rad u akademiji u Britaniji.

Tokom osnovnih studije takođe sam pohađala program multidisciplinarnih dodiplomskih studija Beogradske otvorene škole i školu političke komunikacije i političkog marketinga koju je organizovala Konrad Adenauer Fondacija u saradnji sa Fakultetom političkih nauka BU”, kaže Sanja.

Pitali smo da li je pomogla diploma sjajnog đaka ili su bili potrebne i velike pripreme za upis.

“Za obje aplikacije sam se dosta pripremala. Nekoliko stvari je bilo presudno: motivaciono pismo za master, odnosno predlog doktroskog istraživanja i teze za doktorat, potom prosjek ocjena sa prethodnih studija, preporuke profesora i znanje engleskog jezika.

Prosječna ocjena je morala da bude minimum 9,00 , a na TOEFL sam morala da imam najmanje 107 poena od 120. Te 2012. se prijavilo nesto više od 700 studenata za moj master program, a primljeno nas je oko 30 (ove informacije su dostupne na sajtu Odjeljenja za medijske studije i komunikacije LSE-a).

Po zadnjem QS top universities rangiranju, LSE je na trećem mjestu, a Goldsmiths na osmom mjestu u svijetu za medijske studije i komunikacije. Ova dva koledža su ujedno i jedina iz Velike Britanije u prvih 35 u svijetu za ovu oblast”, objašnjava Sanja.

Na Goldsmiths-u Sanja ne zna nikoga od studenata sa prostora bivše Jugoslavije, ali sa LSE-a ima nekoliko prijatelja iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske. Opisala nam je šta suštinski razlikuje britanski i balkanski sistem obrazovanja.

“U Britaniji se više vrednuje kritička svjest i efikasnost, dok kod nas širina obrazovanja. Širina u obrazovanju koju sam stekla na Fakultetu političkih nauka u Beogradu često mi je davala komparativnu prednost u odnosu na studente iz drugih zemalja tokom master studije – jer iako sam studirala novinarstvo, jedni od ključnih predmeta su mi bili moderna i savremena filozofija, istorija političkih teorija, studije roda, javno mnjenje, teorija kulture, onda nekoliko vrsta sociologije, psihologije i antropologije, političke ekonomije itd. Iako bi osnovne akademske studije na našim prostorima takođe trebalo da budu malo fokusiranije, ova interdisciplinarost mi je bila jako korisna i dragocjena.

S druge strane, dok kod nas su studenti dobijali visoke ocjene za puku reproduktivno učenje, u Velikoj Britaniji se akcenat stavlja na argumentaciji i strukturi, koji zahtjevaju originalnost i dobru organizaciju. Nikada mi nije bilo jasno čemu učenje hiljadu raznih tipologija i podjela. Ni danas iz ove perspektive mnogo toga nema smisla. Kod nas se više polaže na verbalnom izlaganju, u Britaniji na pismenom.

Većina ili svi ispiti su u formi eseja u Britaniiji, a plagijati i samo-plagijati su strogo kažnjavani. Smatram da i jedno i drugo imaju prednosti, i zato bi bilo idealno kada bi obje forme bile istovremeno primjenjene. Na primjer, u Britaniji bi trebalo da uvedu bodovanje i ocjenjivanje aktivnosti na vježbama, koje za sada uopšte nije formalno ocjenjivano”, smatra naša sagovornica.

Sanja nam je otkrila i svoja prva radna iskustva i kakvi su Britanci kao poslodavci.

“U Londonu sam radila u diplomatiji, PR-u i marketingu, kao asistentkinja na fakultetu, kao saradnica na istraživačkim projektima na LSE-u i kao konsultantkinja u BBC-u. Prije toga, u Beogradu sam radila kao saradnica na predmetima Istorija političkih teorija i Socijalna psihologija, potom sam radila istrživanja u oblasti medija i politike, i kao novinarka za studentske novine i web portale, mada sam neke tekstove objavila i za ugledne novine, poput ko-autorskog teksta u njuzmagazinu Vreme.Britanci su vrlo korektni poslodavci i izuzetno profesionalni – ono što jako cijenim ovdje jesu radna etika i kultura komunikacije.

Trenutno radim kao Associate Lecturer (asistentkinja) na Goldsmiths, University of London, na predmetu društveni mediji, koji se bavi time kako ljudi iz različitih kulturoloških i društvenih miljea koriste društvene i mobilne medije. Takođe radim kao konsultantkinja na projektu u BBC-u (mada uskoro zavšavam projekat kod njih), koji se bavi promocijom slobode i izražavanja i kulturnog dijaloga.

Sanja govori i o daljim planovima i možda o nekom neostvarenom radnom mjestu.

“Za sada sve ide kako treba – završavam doktorat o temi koja mislim da je trenutno jako relevantna, radim na fakultetu i na istraživačkim projektima u uglednim institucijama, gdje sarađujem sa izvrsnim ljudima i stručnjacima, u gradu koji me stalno inspiriše i koji mi daje slobodu.Voljela bih da nastavim da radim na fakultetu i na istraživačkim projektima (kao istraživač ili konsultat) na BBC-u i sličnim institucijama.

Britanci uglavnom znaju da je Crna Gora turistička destinacija.

“Uglavnom znaju za Crnu Goru i to kao atraktivnu turističku destinaciju. Za Herceg Novi većina ne zna, osim ako već nisu posjetili crnogorsko primorje. Uglavnom znaju za Porto Montenegro, ali oni koju su posjetili uglavnom su fascinirani Perastom. Mada, poznajem i nekoliko ljudi kojima se jako dopao Herceg Novi.

Fakultet i posao ne dozvoljavaju česte odlaske u Crnu Goru. Kad dođe vrijeme za odmor, Novi je uvijek najljepša luka.

“Obično dva puta godišnje idem kući, ali ljeti ostanem duže, oko mjesec, pa to nadomjesti duge periode odsustva. Voljela bih da ostanem u Londonu, bar još nekoliko narednih godina. To je grad koji mi najviše odgovara iz profesionalnih i privatnih razloga i gdje se osjećam kao kod kuće.

Nevjerovatno je uzbudljiv i pruža mi dosta mogućnosti za napredovanje u karijeri. Takođe, imam dosta dobrih prijatelja ovdje što mi je i velikom dijelom omogućilo da ga doživim kao svoj grad.

Razgovarala: Bojana Komnenić

8 Komentari

  1. Lepo je to ,vrijedna i inteligentna djevojka ali nije sve tako,ni njoj nije lako,trebalo se mnogo truditi i jos ce trebati .Njoj to ne pada tesko ,mlada je i puna volje ,bice tu i meda i zuci ali zivot je takav.Odlazak iz Herceg novog nije njeno najvece bogatstvo nego to sto je vrijedna i inteligentna,zeljela je veci grad i divno je sto je uspjela.Mnogi ne zele ici odavde i to je divno i mnogi bi se vratili i to je ono o cemu treba razmisljati,mozda i Sanja jednom.U svakom slucaju cestitke i sretno dalje.




    7



    0
  2. Svaka čast Sanja!
    Nažalost obrazovanje i trud naše omladine se samo u inostranstvu vrijednuje,
    a ovdje služe kao promoteri političkih partija i njihovih propalih ideja i projekata!




    34



    3

Ostavite komentar

*

code