Početna Oko nas Kotor Promocija monografije „Ostavština Italije na Crnogorskom primorju“

Promocija monografije „Ostavština Italije na Crnogorskom primorju“

9

Monografija „Ostavština Italije na Crnogorskom primorju“ autora Jovana J. Martinovića biće predstavljena sjutra u 19 sati u Galeriji solidarnosti u Kotoru.

U monografiji, čiji je izdavač Zajednica Italijana Crne Gore (2018), Martinović se primarno bavio arhitektonskim nasljeđem Venecije, od sredine XV vijeka do njenog pada 1797. godine.

Picerija i restoran

Stručno-naučnim storijama obuhvaćeno je deset gradova i naselja na primorju i u neposrednom zaleđu – Kotor (Cattaro), Perast (Perasto), Herceg Novi (Castelnuovo), Tivat (Teodo), Budva (Budua), Sveti Stefan (Santo Stefano), Kastel Lastva ili Petrovac (Castel Lastua), Bar (Antivari), Svač (Sovacio) i Ulcinj (Dulcigno).

Posljednja cjelina knjige jeste spisak porijekla ilustracija kojom autor ukazuje na obilje građe koju je konsultovao prilikom obrade materijala.

Martinović je istaknuti crnogorski i jugoslovenski arheolog-konzervator, dugogodišnji kulturni i javni poslenik, koji svojim pregalaštvom i stvaralaštvom već više od pola vijeka bogati ovdašnji kulturni ambijent.

Na predstavljanu monografije govoriće Dušan Medin, direktor OJU „Muzeji“ Kotor, Luka Celioli (Luca Zelioli), ambasador Republike Italije u Crnoj Gori, Aleksandar Dender, predsjednik Zajednice Italijana Crne Gore i autor Jovan J. Martinović.

U muzičkom programu učestvuje ženska vokalna klapa “Belezza” iz Tivta.

Organizatori predstavljana monografije su OJU „Muzeji“ Kotor i Zajednica Italijana Crne Gore.

9 Komentari

  1. Mislim da ste pogriješili lokaciju.
    Pa zar vam je peva asocijacija na Italiju, ili Veneciju, Pizza.
    Oblasima, kolijevkama kulture i nauke.
    Ovdje se radi o ozbiljnim arhitektonskoim temama.
    A o delicijama i škercama ste trebali polemisati neku noć u Gradskoj.
    Taman kao prilog maskenbalu.

  2. Dragi bože da li je moguće da oni samo o pici komentarišu.I ostavština je Venecijanska ne talijanska .Reći ćete isto ,nije ,san prosječnog talijana i Amerikanca je da jednom odu u Veneciju.Mi smo uspjeli da skoro uništimo svu kulturnu i arhitektonsku i umjetničku ostavštinu Venecije.Nije ni čudo da o pici pričamo.A svoju ostavštinu ne vidimo a uskoro nećemo ni tu ništa imati i pričaćemo o nekim delicijama stadjunskim.Misli se na sezonske specijalitete.Picu.

    • Pa eto slični su nam komentari!
      Valjda se misli da je vrhunsko arhitektonsko dostignuće nj.v. pizza i to na parče, u Starom gradu, pa kad još ispadne, naravno na onu filovanu stranu.
      E onda nam gradski oci pjevaju oj dodo, oj dodole, ne bi li pala kiša i oprala grad, jer su pare davno potrošili.

  3. Sa ili bez skerci cinjenica je da su Italijani bili u cijeloj Dalmaciji a ne samo Boki ( vise u Kotoru nego u Novom) a da nigdje nisu zapatili picu. Ovdje nisu bili Grci, pa se jede giros kao i pica. Brza hrana ne spada u civilizacijska naslijedja nego u mundijalisticke trendove brze hrane za sirotinju . Pica je i u Italiji bila hrana sa sluge. Ovdje je zivio bollje stojeci italijanski zivalj i nisu jeli pice. Dakle Italija, iliti Venecija tacnije, nisu mogli ostaviti sparicavanje pice, ali jesu pasticade, pasta sute, rozade i sl .

    10
  4. Kada se već govori o italijanskoj ostavštini Italije na Crnogorskom primorju, mene ponajviše interesuje kako je moguće da su sinjori otišli bez da su za sobom ostavili običaj pravljenja pice? Obzirom da sam vrlo često gledao italijansku TV stanicu RAI, pica mi je bila veoma poznata. Sjećam se prve polovine šezdesetih godina, išao sam u “donju” osnovnu školu “Dašo Pavičić”. Nastavnica muzičkog vaspitanja prozvala je Dragana (Dragomira-“Karla”) Đorđevića da priča o svom putovanju u Italiju gdje je bio sa svojom majkom Ecijom, Italijankom. U nezaboravno sjećanje mi se urezalo kada je raspričani Dragan rekao da je tamo jeo veliku picu koju nije mogao pojesti dok su obilazili oko jedne ogromne crkve. Čitav razred se raskrivio od smijeha kada su čuli da se jelo zove pica… Smijao sam se i ja ponajviše od zaraznog smijeha ostalih. Tek negdje koncem sedamdesetih ili početkom osamdesetih počele su da niču picerije kao pečurke nakon kiše. U doba nestašice svega i svačega donio sam par pakovanja začina oregana iz Njemačke. Oni kojim sam donio nisu to htjeli koristiti jer “to ne vole”; vlasnici picerija su se hvatali za glavu jer im je to izaboga trebalo. Da bi pica bila prava pica mora biti napravljena od tankog tijesta, sira, pasiranih pomidora i oregana. Ali, to je nekima bilo užasno teško dokazati. Pitao sam jednog Novljana da li možda pravi paprikaš bez paprika…
    Ostaje pitanje: kako da Italijani nisu barem u Novom ostavili jelo picu?! Ima li neko odgovor, ali bez da izvaljuje škerce?

    3
    4
    • Pica se odavno sprema u Italiji, ali vjerovali ili ne, jelo potiče iz turske, malo poznat podatak, isto kao i Bečka šnicla, ona je iz Bolonje, testenina iz Kine…..

      12

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code