ŠIMŠIROV MOLJAC UNIŠTAVA ZASADE

ŠIMŠIROV MOLJAC UNIŠTAVA ZASADE

363
0
Podijeli

U hercegnovskoj opštini sve je masovnija pojava štetnika koji napada šimšire. Riječ je o šimširovom moljcu, od kojeg, ukoliko se ne otkrije na vrijeme, biljke ne mogu da prežive. Jedino rješenje je spaljivanje.

Šimširov moljac je strana invazivna vrsta porijeklom iz Azije, a na području Evrope prvi put je “registrovan” 2006. godine. Kako je i kada dospio u Herceg Novi i da li ga ima još negdje na teritoriji Crne Gore, biće poznato kroz nekoliko dana, budući da je fitosanitarna inspektorka iz Herceg Novog, Valentina Janković, “uzorke” ovog štetnika već poslala na analizu u Fitosanitarnu laboratoriju u Podgorici. Šimširov moljac vrlo je štetan, jer ukoliko se ne otkrije na vrijeme, može prouzrokovati potpunu defolijaciju (gubitak lišća ) na šimširu.
Upravo ovakav slučaj desio se i familiji Đorđević, kojima je šimširov moljac uništio čitave zasade, te su bili prinuđeni da uz pomoć stručnjaka, orežu nekoliko kvadratnih metara šimšira, koji je kasnije spaljen na deponiji zelenog otpada u Sutorini, priča nam Nina Đorđević:
“Na stazi dugoj dvadesetak metara morali smo orezati šimšire stare 70 godina. Pored toga, posjekli smo i nekoliko žbunova prečnika 1,5 m koji su potpuno uništeni. Ostao nam je samo jedan manji žbun od 30 cm, koji je u jednom uglu bio prekriven drugim biljem i to je sve”.
Savjetnica za biljnu proizvodnju u Savjetodavnoj službi u Herceg Novom, Mileva Marić, apelovala je na vlasnike đardina da što više pregledaju unutrašnjost krošnji šimšira, gdje se kriju gusjenice leptira, odnosno šimširovog moljca.
“Gusjenice su dužine 4 cm, zelene boje sa uzdužnim prugama i crnim tačkama koje se mehanički mogu ukloniti. Takođe postoji mogućnost i hemijske zaštite preparatima na bazi dimetoata – sistemin, perfektion i konfido, sa kojima se prskaju šimširi”.
Marićka naglašava da ako su gusjenice većeg stadijuma rasta, učinkovitost hemijskih sredstava je manja. Na pojedinim lokacijama došlo je do rezidbe zbog prenamnoženih moljaca i nikakva hemijska sredstva nisu bila toliko efikasna da se šimširi zaštite. Morali su biti orezani da se zaraza ne bi prenosila dalje. Sem na šimširu, ovaj štetnik je prisutan i na japanskoj kuriki i božikovini, koje nijesu tako česte u novskim baštama, ističe Marićka.
Šimširovog moljca vrlo je lako prepoznati, ali kad se vidi, to znači da je već “izašao spolja” i zaštita je praktično nemoguća. Samo temeljnim razgrtanjem i ranim otkrivanjem postoji mogućnost od “spašavanja” listova šimšira. Za razliku od druge štetočine koja predstavlja problem za palme, tzv. palmin surlaš, čije uklanjanje mogu obaviti jedino stručna lica, šimširov moljac mogu da uklone sami uzgajivači. Kad je riječ o hemijskim sredstvima najbolje je koristiti ručne prskalice.
“U suzbijanju šimširovog moljca dosta se dobro pokazalo i “pranje” biljaka vodom pod velikim pritiskom iz kompresora. Na taj način dolazi do izbijanja gusjenica koje se opet nakon toga moraju pokupiti i uništiti”.
Pojava šimširovog moljca zabilježena je i u Hrvatskoj na području Varaždina, Međimurja, Karlovca i Osijeka.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code