Skromnom ceremonijom odata počast pobunjenim mornarima u Boki iz 1918.

Skromnom ceremonijom odata počast pobunjenim mornarima u Boki iz 1918.

12
Podijeli

Polaganjem vijenaca u Đenovićima oblježen je ovog popodneva Dan sjećanja na pobunu mornara u Boki 1. februara 1918. godine.

Vijence su položili mali kapo Bokeljske mornarice Luka Kovačević na kuću Vrankovića i glavni administrator Opštine Herceg Novi, Nenad Đorđević na zgradu Mjesne zajednice, a članovi Bokeljske mornarice u moru, nedaleko od mjesta gdje je prije 101 godine počela pobuna.

Picerija i restoran

Mornari su se pobunuli u sred Velikog rata i istakli određene civilizacijske zahtjeve, koji danas predstavljaju dio međunarodnih standarda, podsjetio je na skupu Đorđević:

– Mornari su zahtijevali mir, pravedniji odnos među narodima, dostojanstven život za svakog pojedinca. Iskazali smo poštovanje prema tom činu aktivnog otpora. Bilo i neponovilo se, a naše je da se sjećamo – istakao je on.

U MZ Đenovići planirali su bogatiji program, ali je do izmjena došlo zbog loših vremenskih prilika, pa je kratka ceremonija obavljena skromnije no obično.

Pobuna mornara u Boki počela 1. februara 1918. godine, u podne, na brodovima „Sankt Georg” i „Gea”. Tada je oko 6000 članova austrougarske ratne flote pobunom preuzelo zapovjedništvo. Istakli su crvene zastave na oko 40 brodova u zalivu Boke Kotorske, ispred Đenovića, gdje je bio stacioniran najveći broj brodova.

Pobunjeni mornari ustali su protiv osvajačkog rata, koji su vodile Njemačka i Austro-Ugarska protiv Slavena, buneći se protiv uslova života na ratnim brodovima, ohrabreni velikom Oktobarskom revolucijom.

Posadu su činili pomorci različitih nacionalnosti. Ubrzo su u Boku upućeni bojni brodovi, razarači i torpiljarke kako bi spriječili pobunu, pa je pobunjenim mornarima postavljen ultimatum o predaji 3. februara. Istog dana uhapšeno je 500 pobunjenih mornara. U zatvoru je umrlo njih 10-ak, tokom pobune poginulo ih je dvoje, a ostali su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.

Četvorica mornara i to troje Hrvata – Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš, koji su vodili pobunu osuđeni su na smrtnu kaznu i strijeljani su 11. februara u Škaljarima.

Prije nego što su odvedeni na strijeljanje u kotorskom zatvoru ispovjedio ih je don Niko Luković. Na pročelju zatvora se nalazi spomen-ploča postavljena u znak sjećanja na vođe ustanka mornara u Boki 1918. godine.

12 Komentari

  1. Admiralitet, kako to gordo zvuči,je stao uz AU vojsku, veličao “pobjedu” zauzimajući Lovćen, “Bokeljska mornarica” je u tom vojnom pohodu na Lovćen dala i nekoliko svojih pripadnika. Ta bratovština je uvijek u svojim redovima imala tzv. “vojno krilo” koje se aktivno uključivalo u razne sukobe u Boki, ali uvijek na strani onih koji su osvajali Boku, od Mlečana na ovamo.

  2. Na temu koja govori o “Bokeškoj mornarici” pisao sam par puta, ali nikada van istorijskih podataka. Boka Kotorska je u vrijeme Velikog rata koš bila pod Austrougarskom, pa je lpgično da su posade njihovih brodova bile sastavljene od naroda koji su imali AU državljanstvo, pa je logično da u sastavu posada nije bilo Srba ili Crnogoraca, građana ondašnje Srbije i Crne Gore. Evo pred sobom imam pasoš jednog mog davnog rođaka na kom, na tri jezikam njemačkom, italijanskom i stpsko-hrvatskom lijepo piše ” Njegova Veličanstva Ftanja Josifa I CesaraAustrije, Kralja Češke, Apostolskog kralja Ugarske”. Iz tih vremena Boka Kotorska je teritorijalno pripadala Kraljevini Dalmaciji, što se vidi iz ovjere pasoša. Lijepo stoji “U ime njegove preuzvišenosti gospodina namjesniks Kraljevine Dalmacije” u potpisu Ivan Vicković sa pečatom. Tog 1 februara 1918 brodovi AU flote su bili u Boki, gdje se pobuna i dogodila, a u njoj su učestvovali, između ostalih, Hrvati, Česi, Mađari, Dalmatinci. Nema Crnogoraca, Srba ni Bokelja, pa samim tim ni Hrvata iz Boke Kotorske. Ovo pišem jer ne vidim kakve veze danas ima “Bokeška mornarica” da ona učestvuje u obilježavanju godišnjice pobune, kad je njihov Admiralitet poslao “cirkular” u kojem pozdravlja osvajanje Lovćena. To što se neko sada kiti tuđim perjem, pred istorijom ne pije vodu.

    • Fides et honor!
      “U najvećoj mjeri, od godine 1860. Bokeljsku mornaricu su sačuvali i baštinili kao nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe pripadnici Katoličke crkve i Hrvatskoga naroda, ne umanjujući značaj i doprinos svih ostalih koji su se u nju ugradili i s njom identificirali. Ona zasigurno danas jeste nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe Crne Gore, ali ne i crnogorsko nematerijalno kulturno i duhovno nasljeđe”, saopštila je tada Kotorska biskupija.
      “Hrvatska traži zajedničku nominaciju kojom će se kroz kandidaturu Bokeljske mornarice vrjednovati uloga Hrvata i značaj Svetog Tripuna”, kazala je Petir.
      “Sada mogu konstatirati da smo uvažili sve te činjenice. U nominacionom listu stoji i kult Sv.Tripuna, i katolici i Hrvati, koji su dominantno baštinili i baštine ovu važnu instituciju; a zatim i Crnogorci i pripadnici ostalih nacionalnosti na prostoru Boke Kotorske, koji su učestvovali u njenom očuvanju. Tako da smo mi jako zadovoljni i, kako smo rekli u predizbornoj kampanji ‘hrvatsko srce za Crnu Goru’, danas to ponavljamo, s tim što to znači i ‘hrvatska kultura za Crnu Goru’. Mnogo puta sam to rekao: Hrvati ne oduzimaju Bokeljsku mornaricu Crnoj Gori, nego je daju Crnoj Gori. I neka se Crna Gora pred svijetom predstavlja s Bokeljskom mornaricom, kao i sa svim drugim kulturnim i duhovnim vrijednostima koje je stvorio jedan sada biološki mali narod, ali u duhovnom smislu itekako vrijedan i veliki, što se i ovog puta pokazalo”, poručuje Vuksanović.

  3. “Shutzkorps Bokeška mornarica”?

    Admiralitet Bokeljske mornarice 18. januara 1916. godine objavio je “cirkular” i uputio ga svim bokeljskim opštinama:
    “Lovćen je zauzet! Vesela i radosna vijest odjekuje ne samo našom prostranom Carevinom već cijelim svijetom. Junaštvo i nadčovječanska hrabrost naših junačkih četa osvojilo je i ovog gorostasa i uplelo je i ovu pobjedu u lovor–vijenac ostalih naših zauzeća u ovom svjetskom ratu. Junački su jurišale naše hrabre čete, sastavljene od raznih naroda naše Monarhije, pa uz Hrvata, Bosanca, Nijemca, Rumunja i Mađara, borili su se i dobrovoljci naše ‘Bokeške mornarice’.”

    1
    1
    • Ima jedan srecan bracni par(i ne samo jedan) ciji su djedovi bili na razlicitim stranama u Veljem ratu.Jedan je bio Srbin iz Boke(gadjao Lovcen sa teritorije Austrougarske monarhije a drugi branio Lovcen sa teritorije Kraljevine Crne Gore).Za ovog drugog nazalost nemam podatak sto je bio po nacionalnosti jer je poginuo tada, kao sto nemam podatak da li se Srbin iz Boke trudio da promasi Lovcen,ali bitno je da je ovaj bracni par srecan i nikada se nisu svadjali zbog djedova a jako rijetko i zbog necega drugog.Razlog tome je sto su oni normalni.

  4. U januaru 1980. razgovarao sam u centu Minhena sa jednim Čehom starim nekih 85 godina. Pričao mi je da je u I Svjetskom ratu bio vojsci Austrougarske u Boki Kotorskoj. Pričao mi je o tadašnjoj pobuni mornara, ali se više ne sjećam da li je on učestvovao u pobuni… Sredinom šezdesetih godina odrasli su mi pokazivali jednog čiču, valjda Austrijanca, koji je svakog ljeta dolazio u hotel Boku. I on je bio vojnik Austrougarske u I Svjetskom ratu. Urezala mi se u pamćenje slika tog sjedokosog štrkljavog čovjeka kako fotoaparatom snima na terasi ispred hotela.

  5. Ne znam zašto organizatori obilježavanja godišnjice Pobune mornara o kojoj pišete, svake godine pozivaju pripadnike Bokeške mornarice, kada se zna da je ta bratovština, u to vrijeme, bila na strani Austrougarske monarhije. Mornari koji su se pobunili, bili su državljani AU. Nije poznato da je neko iz “naših krajeva” učestvovao u toj pobuni. A koje u konačnom obračunu sa AU, Italijom i Nemačkom dao zadnju riječ, zna se dobro.

    13
    12
    • Ni meni nije jasno sto su Srbi iz Boke bili u vojsci Austrogarske.Pa morali su bili su podanici te drzave ali nekog svrbi samo Bokeska mornarica u kojoj su i tada i sada bili pripadnici i Srpskog naroda iz Boke.

Ostavite komentar

*

code