Skulpture Sonje Malavrazić – puls budućnosti, antiutopijski, ali prijeteći umjetnički rad

Skulpture Sonje Malavrazić – puls budućnosti, antiutopijski, ali prijeteći umjetnički rad

7
Podijeli

Izložba skulptura umjetnice Sonje Malavrazić, pod nazivom „Staništa“, otvorena je sinoć u hercegnovskoj galeriji „Sju Rajder“. Koristeći nekonvencionalne materijale, poput plastičnih boca, novinske hartije, granja, plute, likre, konopa, žice, autorka je, kako objašnjava, željela da istakne prošlost i nagovijesti neizvjesnu budućnost.

Rođena Novljanka, po obrazovanju novinarka i slikarka, Sonja Malavrazić je, nakon brojnih slikarskih izložbi, prvi put predstavila skulpture. Radila ih je prethodne dvije godine, baš u Herceg Novom. Posjetiocima izložbe ispričala je zašto je koristila nekonvencionalne skulptorske materijale:

Picerija i restoran

– Borila sam se sa tim materijalom. Nalazili smo se često na sredini puta. Nisam uspjevala da ga savladam, ali sam uvijek računala na slikarski kolorit i taj efekat. Ogromno je bilo zadovoljstvo za mene raditi ovo. Počela sam pretprošlog ljeta u žegama, a sada završila u ovim hladnim decembarskim danima – ističe ona.

Skulpture Sonje Malavrazić najbliže su u tehnici asamblaža, mada prema mišljenju Voislava Bulatovića, njenog kolege novinara i grafičkog dizajnera, koji je otvorio izložbu, više im odgovara termin „slika van slike“

– Iako ih je nazvala skulpturama, meni je, ipak, daleko bliži ovaj termin slike van slike, zato što gledajući radove Sonje Malavrazić unazad nekoliko decenija u njenim slikama se stalno osjećao energetski naboj, neki korak prije eksplozije. Na kraju su slike eksplodirale i pretvorile se u ovo što imamo večeras na izložbi. Mene posebno provocira to što mislim da su njeni radovi možda početak kraja istorije savremene umjetnosti. Zašto? Savremena umjetnost je jednostavno dokinula dihotomiju lijepog i ružnog. Ne možemo da govorimo o lijepom bez ružnog i obrnuto. Sonjini radovi su izašli van druge dimenzije, ušli u treću i suočili nas, ne sa umjetnošću, nego sa cjelovitošću. Ovdje se suočavamo zapravo sa našom stvarnošću koja je i umjetnost i otpad – kazao je Bulatović.

Sonja Malavrazić diplomirala je 1975. godine žurnalistiku u Beogradu i radni vijek provela u radio novinarstvu. Fakultet likovnih umjetnosti završila je 1993. a 1996. magistrirala kod profesora Zorana Pavlovića. Ljubav prema umjetsnosti nosi još iz hercegnovske Gimnazije i profesora Lazara Seferovića, koji se sinoć na otvaranju prisjetio kako je otvorio Sonjinu izložu slika.

– Prozvaše me kao Sonjinog gimnazijskog profesora, koji joj je, za nju davne, a za mene ne, 1994. godine, otvorio izložbu uz Bahovu muziku” – prisjetio se profesor Lazo Seferović.

Izložene skulpture su, prema riječima, autorke njen pokušaj da na osnovu prošlosti ukaže na neizvjesnu budućnost.

– Kontakt sa drevnom prošlošču ostvarila sam preko boje. Osjećala sam puls budućnosti radeći skulpture, onaj aspekt neizvjenosti koju budućnost nosi. Zato meni ove skuplture izgledaju kao neki antiutopijski i prijeteći umjetnički rad – istakla je autorka.

Skulpture Sonje Malavrazić u Galeriji Sue Ryder biće izložene do kraja decembra.

7 Komentari

  1. Upravo sam na Youtube pogledao video sa slikovnim radovima profesora Zorana Pavlovica (1932 – 2006) kod koga je Sonja Malavrazic magistrirala.
    Dosta turoban opus, ja sam tri godine nakon postavljanja tog videa bio tek njegov 156 posjetilac… Tacno po jedan posjetilac svake sedmice dana (3×52=156)…
    Turobno je i stanje sa kulturom, kao da je slikarstvo odlucilo da smjeni ozbiljnu muziku sa poslijednjeg mjesta interesovanja u Novom?!
    Idemo unazad turbo brzinom!

  2. Moj stari san je da konceptni umjetnik bugarskog porjekla Hristo dodje u Boku i upakuje je barem djelimicno. Da na primjer Perast upakuje u roza, kotorske zidine u tirkiznu boju, a Lovcen opase ogromnom crvenom slajfnom sa takodje ogromnom masnicom po sredini…
    Nego, sta je sa onim plovecim pitarima sa oleandrima koji su zbunjivali cipole negdje kod Kotora? Plutaju li jos uvijek ili ih je Posejdon pozvao u goste?

  3. U Herceg Novom ima šaka ljudi; da su oni prosjek populacije grada Novi bi se sigurno mogao okititi titulom kulturne prijestonice Evrope.
    Ovako Novi redovno ceka kisu da spere urin sa skalinada…

  4. Kad malo bolje razmislim, okruženi smo sve samim umjetničkim djelima! Treba samo deklarisati da su umjetnost, nalijepiti etiketu, pozvati kritičare i napraviti vernisaž. Koliko da se ne desi da jadne čistačice u galeriji obrisu mast iz kade i time upropaste umjetničko djelo slavnog Bojsa (Beuys).
    Foto Laforest je bacao lose razvijene fotografije dok to Andi Vorhol nije proglasio umjetnoscu i potom dobijao milione za lose razvijene slike.
    Herceg Novom treba pod hitno galerija pregazenih mačaka i kučaka, crknutih krava i hobotnica dok se neki drugi grad u svijetu nije time proslavio…
    Umjetnost je odlična protiv dosade i za liječenje zivaca pod uslovom da vas konzumenti ne gadjaju trulim pomidorama i pokvarenim jajima.
    Dakle – svi u umjetnike!

  5. U modernoj umjetnosti najinteresantniji su mi kritičari. Oni su u stanju da napišu deset stranica teksta i o pregaženoj mački ako je neko sasuši, zalijepi na lesonit, urami i okači na zid galerije….

Ostavite komentar

*

code