STANIĆEVA GENIJALNOST SE NE MOŽE OBJASNITI, IPAK, MNOGI TO POKUŠAVAJU

STANIĆEVA GENIJALNOST SE NE MOŽE OBJASNITI, IPAK, MNOGI TO POKUŠAVAJU

260
0
Podijeli

Izložba radova proslavljenog crnogorskog slikara Voja Stanića, ovogodišnjeg dobitnika Trinaestojulske nagrade za životno djelo prvoklasan je i događaj sezone u Pomorskom muzeju u Kotoru.

„Otvoreni prozori” ciklus od 23 slike predstavljaju svojevrstan mali univerzum običnog čovjeka. Privukao je brojnu ljubopitljivu publiku sa svih meridijana svijeta, a čast da otvori izložbu pripala je glumcu Lazaru Ristovskom.
Veza između njega i Stanića je jedrenje, jer oboje vole da ih vjetar nosi i da dugo gledaju u more. Tako ga je Ristovski i upoznao. On kaže da Stanić nije otvorio prozore da bismo vidjeli šta je napolje, već prema unutra. Tako nam otkriva sopstvenu dušu:
– Moglo bi se reći da je to slikarstvo o kome je sve rečeno, da tu više ništa ne postoji, da je to mrtvo. Ali, naprotiv, ovo slikarstvo je vrlo živo, da življe ne može biti. Ove slike zrače sa zidova, utiču na nas, mi vraćamo tu energiju nekako nazad, ona se ponovo odbija o rubove slikareve mašte i ponovo nazad. Tako se stvara jedan svojevrsni perpetum mobile i taj perpertum mobile činiće zato ove slike vječnim – kazao je Ristovski.
Zahvaljujući saradnji sa Galerijom „Gayo”, pokrovitelju Ministarstvu kulture, priređena je izložba čuvenog umjetnika, koju čine 23 djela, što je samo dio Stanićevog opusa iza koga je više od 70 samostalnih i preko 150 kolektktivnih izložbi širom svijeta:
– Živeći na obalama Mediterana, u ateljeu sa pogledom na more, nastajala su djela u kojima se sasvim prožima život, imaginacija i strvarnost. Što je Vojo Stanić vidio kroz prozor svog ateljea? Na to pitanje umjetnik je nedavno odgovorio: “U Herceg Novom svaki prozor ima lijep pogled. Tu sam u pristaništu. Vidim i centar, brodove, ribare. Znam, kažu da sam samo posmatrač svih tih situacija koje slikam, ali u istom tom životu učestvujem. Družim se sa svijetom u kojem slikam i koji je isti kao ja, običan. A što znači biti običan? To znači biti svoj” – podsjetila je direktorka Pomorskog muzeja, mr Mileva Pejaković Vujošević.
A Stanić je toliko svoj da umjesto na otvaranju izložbe, među mnoštvom svijeta i kamera, on je, “đe bi drugo no u kafanu”, kaže nam njegov sin, pijanista Tomislav Toma Stanić.
– Nataložilo se toliko decenija, a toliko je ljudi i večeras došlo. Hvala narodu Crne Gore koji su radili da se ovo desi. Tu su ljudi iz cijelog svijeta, doši su iz Kine, Rusije.. Kada sam bio na izložbi u Rimu isto je bilo, ili u Njujorku… Ali, pitaće Vojo kako je bilo na izložbi, svakako da ga interesuje. On ne voli puno publicitet, on je jednostavno takav, ja sam morao doć’. No, vi ste mi dali pažnju ko da sam ja ovo sve naslikao, zato vam hvala još više” – odgovara impulsivno Toma Stanić.
Vojo Stanić nikada nije htio da priča o svojim slikama, ali kada imate umjetnost takvih razmjera onda su zaista sve riječi izlišne, čak i za one koji se bave pisanjem, poput Stevana Koprivice.
– Kritičari mogu da pišu, ali će to uvijek stati u četiri-pet fraza, ili nekih formulacija. Ali Stanić izlazi iz formulacija i iz definicija. On je čovjek koji ima sve što zovemo posebitosti. Moj prof. Ratko Đurović na Fakultetu kada je je hvalio dobre filmove i kada nas je učio kako da radimo rekao jer da moramo stvari da oneobičimo. E, Vojo Stanić to radi. On oneobičava stvarnost, oneobičava taj naš Mediteran, Škver, a onda samim tim krećući od pojedinačnog, novskog, bokeškog, dolazi do nekih opštih razmjera koje pripadaju pravoj evropskoj i svjetskoj umjetnosti. Svaki drugi pokušaj da napavimo tačnu formulaciju i artikulaciju njegovog slikarstva bio bi mali spram tih slika. Genijlanost se ne može objasniti – kaže nam Koprivica.
Stanić je stvarao i stvara izuzetna djela, izvan estetskih okvira. Izložba u Pomorksom muzeju u Kotoru biće otvorena do 5. avgusta.

Nema komentara

Ostavite komentar

*

code