Početna Ke Nova ŠTEFICU S LUŠTICE ZNAJU SVI PO DOMAĆOJ HRANI

ŠTEFICU S LUŠTICE ZNAJU SVI PO DOMAĆOJ HRANI

0

prsut_sirU  selu Zabrđe, na Luštici, živi i radi porodica Seratlić koja je velikom posvećenošću uspjela da od svojih proizvoda napravi brend. Mnogi, ne samo sa ovih prostora, već znaju za vrijednu domaćicu Šteficu, koju, kako i sama kaže, svi slušaju, a razloga za to je mnogo.

Imala je hrabrosti, ali i profesionalnog sluha da sam pokrene posao 1995. godine kada je njena firma, ’’Prvoborac’’, otišla u stečaj.

Otada se bavi uzgojem krava i svinja i proizvodnjom sira, mesnih prerađevina i maslinovog ulja. Pridržava se oprobanih recepata svojih predaka.

– Ostavili smo stan djeci u Novome, a mi došli na porodčno imanje i počeli sa jednom kravom, 3 svinje i pet kokošaka.

Maslinjaci, pašnjaci, livade, šume sve je to čekalo na nekoga ko će pokrenuti posao od koga se, kako stvari sada stoje, može pristojno živjeti, ali i nastaviti sa ulaganjem – ispričala je Štefica Seratlić u rubrici „More i obala“ Radija Jadran.

Nije imala finansijska sredstva za početak svog biznisa, osim kredita od 6000 tadašnjih maraka  preko Biroa za zapošljavanje.

– Sve sam to uredno vratila, niko drugi nije pomogao, sve smo sami stekli, radom i velikim zalaganjem. Bilo je nekih mogućnosti preko Ministarstva poljoprivrede za dobijanje sredstava, ali kako sam penzioner, to nije moguće, a i papirologija je ogromna. Za to nemam vremena – kazuje Štefica.

Pojašnjava da ko voli ono što radi nije mu teško ništa, a ona voli da je okružena životnjima, čak i više nego ljudima.

– Dan mi počinje od 5 ili 6 ujutru, zavisi od doba godine i završava se oko 22 naveče, ali ne žalim se – kaže Štefica.

Stigne ona i da ugosti putnike namjernike,prijatelje ali i brojne novinare koji su je do sada pohodili.

Pomažu sin, snaja, kćerka i zet, suprug, svi vrijedno rade.

Posebno sin Petar je od velike pomoći i Štefica se nada da će posao i nastaviti.

– Pravim tri sira dnevno, jedan dio stavljam u ulje, biljno i maslinovo, koje takođe proizvodim, imam suve slanine, rebara, kobasice, tu je i “longa”, pečenica uvučena u goveđe crijevo, specijalitet koji se pravi samo ovdje kod nas – ponosno objašnajva Štefica.

 

Njeno gazdinstvo danas čine tri krave i petnaest svinja.

– Ako iznađem sredstva uzela bih još 15 svinja, jer ima mjesta na imanju – planira Štefica još posla i ne boji ga se. Uz pomoć sina Petra treba da proširi dio štale za uzgoj svinja.

– Za sedamnest godina razvili smo gazdinstvo, imamo za sebe sasvim dovoljno, ali i za tržište. Godišnje proizvedemo od 1.500 do 2.000 kilograma mesnih prerađevina, oko 2.000 kilograma sira. Kad je dobra godina, kao što je bila pretprošla, bude i 400 litara maslinovog ulja. Ljudi već prepoznaju kvalitet, znaju šta nudim, da je sve zdrava organska proizvodnja i ja nemam problema sa prodajom – kaže nam Štefica.

Kraj je februara, a slanine više nema, pršuti novi čekaju septembar kada će biti spremni za fetanje, ali iz prošle godine nema ni jednog.

– Sve smo prodali – ponosna je domaćica sa Luštice. Sir od mlijeka  krava koje se napasaju luštičkim biljem, nosi pečat podneblja u kome je nastao. Naše krave su stalno na ispaši, svinje su domaće i to su osnove da proizvodi od mlijeka i mesa, budu kvalitetni.

– Luštički pršut i sir iz ulja jeli su se i na bečkom dvoru, u vrijeme Austrougarske, odavde se nosilo, to su našli moji rođaci na internetu. Taj pršut je posebnog ukusa, od svinja domaće sorte, gajena je ovdje, hranjena raštanom, hljebom, mekinjama, kukuruzom, djetelinom – kaže Seratlićeva.
Ona smatra da se od ovog posla lijepo može živjeti, samo da se radi. Ujedno bi i Crna Gora imala autentičan proizvod, sir i pršut.

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

*

code