Vjeko Blatnik: Pazarni dan

Vjeko Blatnik: Pazarni dan

2753
15
Podijeli

Subota je, probudih se, po običaju rano. Sunce blago počinje da obliva terasu na kojoj volim doručkovati uz, uvijek, čaroban pogled na ulaz u Boku. Baš tada u ranim satima je najljepše. Nije još ugrijalo, bonaca je. Poneki ribar već isplovljava, a iz daljine se približava silueta nekog kruzera, kojeg već na po kanala čeka pilot da ga sigurnom rukom uvede u zaliv. Mislim, kako li lijepo igleda naš grad tim turistima koji prvi put imaju tu privilegiju da mu sa mora priđu.

Doručak, kafica samo dopunjuju ugođaj. Moram se spremit’, poranit’ na pijacu. Juče je bio dobar dan za ribanje i biće nešto freško jutros. Silazim dolje do ulice i lagano, trotoarom se spuštam prema centru. Put Desete Hercegovačke Brigade je, inače, glavna veza, svima koji žive preko magistrale, sa centrom grada. Uvijek je prometna. Lijepo uređena, dvosmjerna ulica.

Picerija i restoran

Trotoar, lijepo urađen, dovoljno širok da se i kolica sa pijace mogu lagano vući uzbrdo. Na jednoj od klupa, vidim sjedi moja postarija komšinica te joj nazvah: ”Dobro jutro.”
“Dobra ti sreća, komšija”, ona meni.
”Vidim da ste uranili jutros, ima li šta lijepo na pijaci?”
“Ahh, eto sam nešto malo zeleni i grožđa uzela, pa sad malo da danem dušom, teško mi uz ovu pedencu. No, sreća što su ove klupe postavili pa mogu malo sjesti”
“Neka, neka samo vi odmorite, nije preša”.

Idem dalje. Nema još gužve, samo po neko auto se spušta i nestaje na parkingu, dolje pored pijace. Mislim se, baš je sada ljepota otkad su napravili ovaj javni parking. Svaka čast ovima iz Vodovoda što se dosjetiše da onu njihovu upravnu zgradu izmjeste iz centra tamo u Meljine, pored novih postrojenja. Logično je, tamo im je sva rabota, a mjesto te stare i pomalo ružne zgrade se može bolje iskoristiti. Tako opština tu napravi ovaj parking, na tri sprata. Idealno, ima mjesta za sve koji su u ulici parkirali, jer bome tu i žive, a i za potrebe građana kad hoće na pijacu, ili u grad da trguju po tim lijepim butigama.

Ulazim na pijacu. Uredno poređane tezge, cijela pijaca pokrivena onim bijelim Leksanom pa sija kao da je robna kuća. Nema više onih tezgi sa suncobranima, kartonima i ko zna čime. Gore na spratu sve male butige sa širokom ponudom domaćih proizvoda, meda, ulja, čajeva, začina i svakojakih potrepština. Sve domaćicama pod ruku.

Millina, ima ponude, svega freškoga. Kukumara i salate iz Sutorine, pamidora iz Kuta, zeleni sa Poda. No, vazda mi je najmiljije kad vidim ove lijepo obučene Konavoke, u narodnoj nošnji, onako visoke i vazda vesele. Baš ću tamo, kod one Kate, iz Vitaljine, da uzmem malo krivaje.

Boommm, tresss, čujem jako lupanje. Okrenem se, pogledam budilnik. Kvarat do pet! Komunalci rade svoj posao.
Mora da sam opet sanjao!

15 Komentari

  1. Sada je lako kolima dovoziti voće i povrće iz okolnih sela, ali nekad su prevozna sredstva bili uglavnom magarci po koji konj. Mi stari se sjećamo da su prodavci sa novske pijace subotom vezivali svoja “auta na četiri noge” ispod zidina Kanli kule. Po obavljenoj prodaji ljudi bi se oko podna vraćali svojim kućama. Onima sa Kruševica ili Konavala nije bilo baš lako. Morali bi se, ber jednom, odmoriti. Tako bi dvije Konavoke, jedna starija i jedna mlađa, stale na pola puta da odmore, i da nešto prezalogaje. U jednom trenutku mlađa se počela vrpoljiti, izbečila očima, pa je starija upita, šta si zinula, šta to gledaš? “E da ti je samo pola od onoga što ja vidim”. kaže ova mlađa. Okrenu se starija da vidi o čemu se radi, ugleda magarca i reče: “E moja mala, ovo se u sretna vremena nikad nije dijelilo na pola.” Na pijaci i oko nje se svašta moglo čuti. Naravno problem parkiranja nije postojao.

    11
    1
  2. e moj Vjeko vidim ja da nisi ponio oćale, ja ti mašem a ti neobadaš, hteo sam te povest na trg, na kafu kod Djura, otvorio restoran, vala bogu da su one banke otišle ća… Vjeko javi se, pa da do Tamarisa podjemo kažu da je bolji nego Splendit..

    20
    3
  3. E moj Vjeko, da nas ne istresoše iz gaća od 1991 raznorazne kvazi Srpske i Crnogorske patriote mi bi taman bili tu negdje, ali kao i obično na Brdovitom Balkanu je pljačkanje i otimanje genetski urođeno od doba Otomanskog Carstva i ne misli taj gen nestajati, tako da će još puno generacija Novljana morati da se suočavaju sa istim problemima.

    31
    2

Ostavite komentar

*

code